Ankilozantni spondilitis ili Bechterewljeva bolest upalna je reumatska bolest u kojoj su primarno zahvaćeni kralježnica i sakroilijakalni zglobovi, no upalnim procesom mogu biti zahvaćeni i ekstremiteti, te nešto rjeđe visceralni organi. Bolest se najčešće prvo manifestira sakroileitisom, javlja se križobolja, te jutarnja zakočenost koja se rješava razgibavanjem. Kako se upalni proces širi od lumbalnog dijela prema cervikalnom, kralježnica postepeno biva sve manje pokretna, razvija se niz deformiteta, te bolesnik poprima takozvani „stav skijaša“. Točan uzrok bolesti nije poznat, no vjeruje se da postoji genetski faktor u nastanku ove bolesti. Ankilozantni spondilitis povezan je s antigenom HLA-B27 koji je prisutan kod čak 95% oboljelih. Uglavnom zahvaća mlađu populaciju, češće muškarce starosti između 15. i 29. godina života. Dijagnoza se temelji na osobnoj i obiteljskoj anamnezi, kliničkom pregledu, laboratorijskim testovima (HLA-B27 antigen), te rendgenološkoj snimci sakroilijakalnih zglobova i kralježnice gdje kralježnica nalikuje poput „bambusovog štapa“. Fizioterapijska procjena provodi se prije liječenja sa ciljem prikupljanja podataka vezanih za bolesnikovo stanje kako bi se omogućilo praćenje napretka kroz liječenje. Mjeri se opseg pokreta zgloba, mišićna snaga MMT-om, indeks sagitalne gibljivosti kralježnice, indeks disanja, te provode evaluacijski upitnici za procjenu funkcionalne sposobnosti bolesnika od kojih su najčešći BASFI, BASDAI, te ASAS za procjenu bolnosti i upale zglobova. U liječenju kombinira se farmakološka i nefarmakološka terapija. Od lijekova najčešće se uzimaju nesteroidni antireumatici za smirivanje boli i upale. Nefarmakološko liječenje sastoji se od fizikalne terapije, vježbi i edukacije. Od fizikalnih postupaka primjenjuje se elektroterapija, hidroterapija, termoterapija kao uvod za primjenu kineziterapije. Vježbe disanja torakalnog tipa, jačanja ekstenzora trupa i ekstremiteta, vježbe istezanja, povećanja mobilnosti zglobova i kralježnice od neprocjenjive su vrijednosti kao i bavljenje sportom i rekreativnim aktivnostima. Dugoročni ciljevi terapije su uspostavljanje pravilnog držanja, jačanje leđnih mišića, te održavanje funkcionalne sposobnosti kako bi se očuvao aktivan stil života i radna sposobnost oboljelog.