Proces stvaranja mokraće se odvija u bubrezima. Bubrezi su parni žljezdani organi smješteni u području retroperitoneuma. Njihova glavna funkcija je stvaranje mokraće i održavanje homeostaze organizma, nadzorom nad količinama vode i iona u tjelesnim tekućinama. Osnovna funkcionalna i strukturna jedinica bubrega je nefron. Nefron se sastoji od bubrežnog tjelešca (glomerula) i sustava sekretnih kanalića. Formiranje urina se odvija kroz tri procesa: glomerularna filtracija, tubularna reapsorpcija i tubularna sekrecija. Prilikom prolaska krvi kroz glomerul ona se filtrira kroz troslojnu kapilarnu membranu koju čine: fenestre kapilarnog endotela, bazalna membrana i sloj epitelnih stanica (podocita). Nastali filtrat je sličan plazmi, ali u njemu nema proteina i naziva se primarna mokraća. Primarna mokraća iz Bowmanove čahure zatim odlazi u sustav bubrežnih kanalića u kojima se modificira u konačnu mokraću. Glomerularnu filtraciju pokreće neto-filtracijski tlak. Minutna glomerularna filtracija iznosi 125 ml/min. Regulirana je mehanizmima autoregulacije, autonomnim živčanim sustavom, hormonima i autakoidima. U bubrežnim se kanalićima procesima tubularne reapsorpcije i sekrecije odvija prilagodba sastava i volumena mokraće. Reapsorpcijom se u organizmu zadržavaju tvari koje su potrebne. Nefroni zajedno s vodom reapsorbiraju natrij, kloride i ostale anione te otopljene organske tvari. Najveći dio reapsorpcije se odvija u proksimalnom kanaliću i Henleovoj petlji, dok su distalni odsječci zaslužni za završnu prilagodbu sastava i volumena mokraće. Sekrecijom se iz organizma izlučuju razni nusprodukti metabolizma i egzogene tvari. Bubrežne bolesti su uzrokovane poremećajima koji zahvaćaju krvne žile, glomerule bubrežne kanaliće i intersticij. Poremećaje bubrežne funkcije dijelimo na prerenalne, renalne i postrenalne. Ovi poremećaji uzrokuju akutno bubrežno zatajenje, a pri produljenom djelovanju i kronično zatajenje bubrega.