Magnetska rezonancija je radiološka dijagnostička metoda kojom pomoću vanjskog magnetskog polja, RF pulsa i kompjutorskih programa oslikavamo unutrašnjost ljudskog tijela. Glavna prednost magnetske rezonancije u odnosu na ostale radiološke dijagnostičke uređaje, uz ne korištenje štentnog ionizirajućeg zračenja, je što možemo prikazati različita tkiva na više načina pomoću različitih sekvencija. Dvije osnovne sekvencije su T1 i T2. Različitim trajanjem RF pulsa dobivamo slike koje se više oslanjaju na T1 ili T2 parametre. Osim te dvije osnovne frekvencije imamo različite druge sekvencije kojima su osnova ove dvije sekvencije. Kod pulsnih sekvencija STIR i FLAIR modifikacijom osnovnih parametara potiskujemo signale masti i vode kako bismo jasnije prikazali neke anatomske strukture u tijelu. DWI sekvencijom prikazujemo dijelove tijela u kojima je reducirana difuzija vode te nam služi za prikaz prvenstveno ishemija u mozgu, ali i čitav niz drugih tehnika prikaza. Napretkom medicine i tehnologije razvile su se moderne metode u MR- u poput traktografije, funkcijske MR kojima prikazujemo kretanja aksonalnih puteva u mozgu, i time dobijamo prikaz struktura mozga tijekom različitih aktivnih događanja. Pomoću spektroskopije postalo je moguće prikazati kemijski sastav tkiva unutar tijela neinvazivnom metodom. Nedostatak MR- a je u velikoj mjeri duljina trajanja pregleda, te ukoliko za vrijeme snimanja dođe do micanja snimanog bolesnika dolazi do artefakata na slici i nemogućnosti dobrog očitavanja slike. Moderna kompjutorska tehnologija pokušava zaobići osnovne probleme omogućujući planiranje „brzih“ sekvencija, time skraćujući pregled i pojeftinjujući ga.