Aspergerov sindrom je neurorazvojni sindrom koji ima neke sličnosti s autizmom. Također, neki kliničari nazivaju ga i visokofunkcionirajućim autizmom, pa nije rijetko da se djeci sa ovim sindromom pripiše ova dijagnoza. Za razliku od djece sa očitim tjelesnim teškoćama, poremećaj iz spektra autizma, a ponajviše onaj blaži, često ostaje skriven. Nastavnici i drugi djelatnici škole prirodno pomažu učenicima koji su slijepi ili imaju neki drugi fizički invaliditet, ali možda nesvjesno očekuju da se učenici s poremećajem iz spektra autizma sami snađu u učionici ili na ručku, bez neke posebne podrške. Donna Wiliams, jedna je odrasla osoba s poremećajem iz spektra autizma te kaže da je traženje od nje da radi u grupi (s visokim socijalnim zahtjevima) jednako kao da molite osobu u kolicima da hoda. Ovaj rad na temu Socijalna integracija osoba s Aspergerovim sindromom pregledni je rad koji se bavi problematikom navedenog sindroma. Navedena su specifična svojstva ovog sindroma, a također i praktične strategije kojima se mogu smanjiti ona koja čine najveće poteškoće u svakodnevnom funkcioniranju. U ovom radu biti će opisano što je to Aspergerov sindrom te koji su to dijagnostički kriteriji. Zatim će biti objašnjena razlika između visokofunkcionirajućeg autizma te već navedenog sindroma. Opisat će se kakva je integracija u okolinu djece s Aspergerovim sindromom te djece s poremećajem iz spektra autizma općenito. Kakve su njihove socijalne vještine, te što okolina, roditelji, nastavnici mogu učiniti. Kroz opise ovog sindroma u ovom radu poneka tvrdnja biti će potkrijepljenja citatom iz knjige „Moja kišna djevojčica“. To je biografska knjiga koju je napisala majka jedne djevojčice koja ima Aspergerov sindrom. Opisan je njen rast i razvoj te poteškoće sa kojima su se susretali. Majka ne spominje njeno pravo ime, već koristi izraz „Princeza“. Također su u radu navedene još neke izjave te opisi osoba s Aspergerovim sindromom.