Bioplin je zapaljivi plin koji se dobiva mikrobiološkom razgradnjom organske tvari bez prisutnosti kisika. Uporaba bioplina je vrlo raznolika. U većini europskih zemalja bioplin se koristi u proizvodnji topline i električne energije, a nakon dodatne dorade i pročišćavanja, bioplin je moguće uključiti i u sustav postojeće mreže prirodnog plina ili ga se može koristiti kao pogonsko gorivo. Jedna od glavnih prednosti proizvodnje bioplina je transformacija većih količina otpada u vrlo vrijedan izvor energije, jer se upravo organski otpad koristi kao supstrat za anaerobnu digestiju. U prvoj fazi izrade ovog rada posjetili smo Bioplinaru Organicu Kalnik 1. u naselju Gregurovec nedaleko od Križevaca. Upoznati smo s principom rada bioplinare, od prikupljanja i ulaska sirovine u postrojenje, kroz preradu, do izlaska bioplina koji se dalje koristi u svrhu proizvodnje energije te izlaska digestata koji se također ponovno može koristiti za gnojidbu poljoprivrednih površina čija namjena nije za prehranu ljudi i životinja. U drugoj fazi istraživanja prikupljeni su podaci o godišnjim količinama komunalnog otpada na području grada Zagreba te o količinama otpadnog mulja u Zagrebačkim otpadnim vodama. Na temelju dobivenih podataka, a po principu rada Bioplinare organice Kalnik 1 okvirno je izračunato posjeduje li grad Zagreb mogućnost za izgradnju bioplinare. Rezultati koji su dobiveni nisu precizni i mogu poslužiti isključivo kao okvirni prikaz općeg stanja. Kao mjesto izgradnje postrojenja predviđeno je područje Žitnjaka zbog transportne isplativosti sirovina i energije. Prikazani su različiti načini pokretanja postrojenja kroz 3 različite sirovine: biootpad, otpadni mulj i kukuruzna silaža. Prema našim rezultatima, grad Zagreb ima potencijal za izgradnju bioplinskog postrojenja duplo većeg kapaciteta, u odnosu na postrojenje u Gregurovcu.