Stres je svakidašnji problem skoro svakog čovjeka na ovom planetu. Neovisno o aktivnosti koju obavljamo, putu koji prelazimo, pozitivnom ili negativnom događanju, sve što nam se događa zahtijeva od nas samih određenu reakciju, a ta reakcija je stres. Posebnu razinu stresa pojedinac osjeća ukoliko se njemu ili njegovim bližnjima događa nešto loše. Primjer za to je iznenadna pojava kronične bolesti. Ovaj rad se bavi proučavanjem stresa u cijelosti te uzroka nastanka i podjelu kroničnih bolesti kod djece. Cijeli rad se osvrće na važnost roditelja kronično bolesne djece te razinu stresa koju oni osjećaju. Na samom kraju rada nalaze se smjernice svakom fizioterapeutu u radu s roditeljima, gdje je naglasak stavljen na komunikaciju kao glavni instrument u radu. Komunikacija je najlakši, ali opet kompleksan način kojim se može pristupiti samom kronično oboljelom djetetu, ali i njegovim roditeljima. Komunikacija stvara osjećaj povjerenja, a povjerenje stvara osjećaj sigurnost koja kod roditelja rezultira smanjenjem razine stresa te pozitivnom pristupu prema daljnjem životu njihovog kronično oboljelog djeteta. Značenje fizioterapeuta je veliko za cijeli napredak djetetovog stanja. Upravo je zato glavna uloga fizioterapeuta što profesionalniji i stručniji rad te uspostava povoljnog i kvalitetnog odnosa sa samim djetetom te njegovim roditeljima, što će dovesti do poboljšanja kvalitete djetetovog života i smanjiti će razinu stresa koja je prisutna kod roditelja.