Tumorske zloćudne bolesti nalaze se na drugom mjestu uzroka smrti kod djece u razvijenom svijetu. Kako bi se što više smanjio ovaj broj pomaže nam neprestana edukacija liječnika i zdravstvenog osoblja te stalni razvoj tehnologije. Klinička slika tumora kod djece često se razlikuje nego kod odraslih, a i nerijetko je neprepoznatljiva zbog nespecifičnih znakova. Isto tako, laboratorijska dijagnostika kod dječje populacije ima veliki raspon i različitost u određivanju razina mikro ili marko molekula zbog promjena koji se događaju na biokemijskoj razini u novorođenčadi pa sve do adolescencije. U posljednjem desetljeću istraživanje biokemijskih procesa u malignim stanjima doveo je do velikih otkrića, a samim time i do značajnog napretka. U pravovaljanu dijagnozu i na vrijeme otkriveno maligno stanje spada i laboratorijsko određivanje koncentracije serumskih tumorskih biljega. Tumorski marker ili biljeg čini molekula, tvar ili pak proces koji je različit u stanjima karcinoma. Koncentracija tumorskog biljega najčešće je povišena u serumima bolesnika od malignih bolesti, no nerijetko se može naći i blago povišene razine u zdravih ljudi. Do povećane razine tumorskih biljega dolazi radi: nekroze stanice, promjena koje se događaju u stanici, drugačijeg izražaja stanice ili drugačijeg izlučivanja molekula te stanice. Također, stanice koje su zahvaćene tumorom mogu potaknuti susjedne stanice na pojačano izlučivanje tumorskih biljega. Kada govorimo o podjeli prema funkcionalnim svojstvima, tumorske biljege dijelimo na: proteine, enzime i izoenzime, hormone te antigene i metale. Tumorski biljezi su danas vrlo važni u određivanju stanja u kojem se onkološki bolesnik nalazi. Iako je vrlo mali broj tumorskih markera dovoljno specifičan i osjetljiv, da bi rekli da je određen za pojedinu bolest, te oni sami se ne mogu upotrebljavati za postavljanje dijagnoze. No, vrlo su korisni za procjenu rizika, pomoći kod postavljanja prognoze dijagnoze, praćenja terapije te osobito važno u slučaju kod povratka bolesti. Tumorski markeri imaju važnu ulogu i u postavljanju terapija kod bolesti koji su nastali kao posljedica tumorske bolesti.