Neurorizično je dijete ono koje je bilo izloženo prenatalnim, perinatalnim i(ili) postnatalnim čimbenicima rizika. Danas se smatra da 70-80% djece s razvojnim smetnjama pripada neurorizičnoj djeci. Što se tiče epidemioloških podataka, na području Hrvatske rađa se 10% neurorizične djece. Kod 50% neurorizične djece mogu se očekivati neurorazvojna odstupanja. Zahvaljujući fenomenu mozga, neuroplastičnosti, uz ciljanu i pravovremenu terapiju može se djelovati na ishod oštećenja. Za kvalitetnu i uspješnu (re)habilitaciju potreban je tim stručnjaka, a najvažniji dio tima čine roditelji jer su oni ti koji provode najviše vremena s djetetom. Roditelji prolaze kroz svakodnevne izazove u kojima imaju svakodnevne obiteljske interakcije, događaje i obveze prilagode djetetovim potrebama balansirajući između roditeljske, radne i partnerske uloge. Jedan od načina na koji se djetetova dobrobit ostvaruje je osnaživanja roditeljskog samopouzdanja i kompetencija kroz procese edukacije i savjetovanja, jer roditelji koji imaju više znanja i vještina, učinkovitije mogu poticati na rast i razvoj svojeg djeteta. Rana je intervencija organizirana te primijenjena (re)habilitacija i zaštita djece prema recentnim znanstvenim spoznajama kojoj je cilj svesti teškoće na najmanju moguću mjeru. Uključivanje u ranu intervenciju značajno doprinosi dobrobiti djeteta, obitelji i društva, ublažava postojeće probleme i u mnogo slučajeva, prevenira dodatne teškoće. Rana se intervencija primjenjuje od najranije do predškolske dobi. Svakom djetetu je bitno pristupiti individualno ovisno o njegovim potrebama, zdravstvenom stanju i oštećenju. Ciljevi terapije ovise o vrsti i težini teškoće nastale oštećenjem mozga. Pri provođenju rane intervencije važnu ulogu ima interdisciplinarna suradnja različitih stručnjaka međusobno, uz stalnu suradnju s roditeljima i djetetom. U radu su prikazani testovi fizioterapijske procjene za djecu do prve godine života i postupci fizioterapijske intervencije.