Poremećaji raspoloženja, od njih posebno depresivni poremećaj, ubrajaju se u češće psihijatrijske kliničke entitete koji se susreću u praksi. Prevalencija depresije u Hrvatskoj iznosi 7,03% i najviša je u zemljana svrstanim u skupinu Centralne Europe. Kao i većini ne znamo točan uzrok ali ih ipak možemo podjeliti u dvije velike kategorije: biološka i psihosocijalna. Depresija se ubraja u najranije opisane bolesti u medicini i u biti se može reći da je stara koliko i sama naša civilizacija. I samo njezino ime ima drevni korijen, dolazi od latinske riječi deprimere, koja znači pritisnuti ili udubiti. Depresija je psihički poremećaj karakteriziran depresivnim raspoloženjem, gubitkom interesa i zadovoljstva, osjećajem smanjenja energije, suicidalnim mislima, promjenama apetita, smetnjama spavanja. Obilježja depresije možemo podijeliti na tjelesna, osjećajna i kognitivna. Depresija je bolest sa značajnim postotkom smrtnosti. Podaci govore da i do 15% depresivnih osoba počini samoubojstvo. Stoga depresija zahtijeva ozbiljan pristup, što ranije prepoznavanje i adekvatno liječenje da bi se izbjegle moguće pogubne posljedice. Osnovna terapija depresivnog poremećaja je farmakološka terapija koja se provodi antidepresivima. Antidepresivi koji se koriste za liječenje depresije ima nekoliko vrsta. Oni se mogu podijeliti prema kemijskoj strukturi, generacijama i prema mehanizmu djelovanja. Najčešće korištena klasifikacija proizlazi iz njihova mehanizma djelovanja. Osim farmakološke terapije liječenje depresivnog poremećaja se provodi psihoterapijom (kognitivno-bihevioralna psihoterapija, interpersonalna psihoterapija, psihoanalitička psihoterapija, grupna terapija i obiteljska terapiju), socioterapijom (terapijska zajednica, radna terapija, rekreativna terapija), elektrokonvulzivnom terapijom, fototerapijom te transkranijalnom magnetnom stimulacijom. Ciljevi liječenja depresije su otklanjanje simptoma, uspostava socijalnog funkcioniranja te prevencija ponovne pojave simptoma. Liječenje depresije je vrlo kompleksno jer na tijek bolesti utječu brojni psihološki, biološki i socijalni čimbenici, te ih je potrebno pojedinačno procjenjivati kako bi se napravio individualan plan liječenja za svakog bolesnika. U liječenju depresivnog poremećaja važnu ulogu ima terapijski odnos medicinske sestre i pacijenta koji može imati pozitivan učinak koji ne smijemo zanemariti