U zadnjih nekoliko godina broj prijevremeno rođene djece se povećava te je potreba za neonatalnu intenzivnu skrb sve veća. S obzirom na tjedan u kojem je dijete rođeno ono može biti donošeno ili nedodnošeno. Nedonošeno je ono koje je rođeno prije 37. tjedna gestacije, te takva djeca spadaju u neurorizičnu skupinu što znači da postoji rizik da se kasnije u životu susretnu sa raznim poteškoćama koje mogu ometati njihov razvoj i funkcioniranje u svakodnevnom životu. Uloga radnih terapeuta u ranoj intervenciji je bitna te se temelji na prepoznavanju odstupanja u razvoju i na provođenju raznih interventnih programa kod djece sa već postojećim poteškoćama. U radu su spomenuti testovi koji se koriste u procjeni kod neurorizične djece kako bi se dobile informacije na temelju kojih će se planirati daljnja intervencija. Kod neurorizične djece je veoma važno uključivanje u ranu intervenciju te je važno započeti odmah nakon rođenja djeteta. U radu se prvo govori o intervencijama koje se koriste kod nedonoščadi u jedinicama neonatalne intenzivne skrbi, dok su kasnije u radu spomenute intervencije i programi koji se koriste kod male djece za prevenciju ili smanjenje poteškoća koje mogu imati negativan utjecaj na djetetovo kasnije funkcioniranje u svakodnevnom životu te intervencije za promicanje normalnog razvoja i motorike djeteta. Radni terapeuti rade u multidisciplinarnom timu, gdje zajedno sa drugim zdravstvenim stručnjacima određuju i planiraju odgovarajući tretman i uz to surađuju sa roditeljima i njih uključuju u donošenju odluka vezanih za dobrobit njihovog djeteta. Važno je roditelje informirati i educirati o djetetovom stanju, mogućim problemima te rješenjima, kako bi se mogli pripremiti i na taj način smanjiti strah i stres kojem su izloženi. Također je bitno da ih se uputi na uključivanje u udruge u kojima se nalaze obitelji sa sličnim situacijama, gdje će moći pronaći dodatne informacije, pomoć i utjehu.