Sažetak | Zglob koljena najveći je zglob mišićno-koštanog sustava te je zbog svoje aktivnosti i utjecaja gravitacijske sile, podvrgnuto stalnim naprezanjima, a sukladno tome i ozljedama. Ono zahtijeva harmoniju između okolnih struktura za što učinkovitije funkcioniranje te održavanje stabilnosti u različitim te često nepredvidivim situacijama. Stabilnost koljena osiguravaju ligamentarne i mišićne strukture, takozvani stabilizatori, čija je podjela na aktivne i pasivne. Najvažniji pasivni stabilizator koljenskog zgloba je upravo prednja ukrižena sveza. Njena najvažnija uloga je ograničavanje translacije tibije prema naprijed u odnosu na femur. Također je statički stabilizator protiv hiperekstenzije i unutarnje rotacije, a nakon medijalnog kolateralnog ligamenta, sekundarno ograničava valgusnu angulaciju. Ruptura prednjeg križnog ligamenta jedna je od najčešćih i najrazornijih ozljeda koljenskog zgloba. Vrlo često se događa kod mladih i aktivnih pojedinaca, a za sobom nosi mnoge fizičke posljedice. Ozljeda utječe na hod, smanjuje funkcionalnu učinkovitost dok simptomi poput boli u koljenu te osjećaja nestabilnosti istog, ograničavaju rekreaciju i time se smanjuje sama kvaliteta života. Rana dijagnoza, odgovarajući način liječenja te primjerena i individualno usmjerena fizioterapijska intervencija ključni su faktori za ostvarivanje visoke kvalitete života nakon ozljede. Fizioterapijska intervencija dijeli se na preoperativnu i postoperativnu, dok se postoperativno također dijeli na dodatne faze. Ciljevi sveukupne fizioterapijske intervencije su snaženje muskulature, boljitak funkcionalne stabilnosti i propriocepcije, dosezanje najbolje moguće funkcionalne razine te naposlijetku smanjenje rizika od ponovne ozljede ACL-a. Intervencija preoperativnog dijela orijentira se na smanjenje otoka i boli, vraćanje punog opsega pokreta posebice ekstenzije koljena te snaženje muskulature, s ciljem što lakšeg i efikasnijeg participiranja u postoperacijskim fazama rehabilitacije. Prvih dvanaest tjedana postoperacijske rehabilitacije nastoji se različitim fizioterapijskim postupcima te terapijskim vježbama postići odsutnost boli i otoka, puni opseg pokreta, snažna muskulatura te uredna propriocepcija, balans i neuromuskularna kontrola. Sve navedene komponente nužne su za pravilno funkcioniranje koljenskog zgloba. Nakon dvanaestog tjedna intenzitet vježbi znatno raste te se uvode vježbe agilnosti i pliometrija koje omogućavaju osobi prilagodbu specifičnim aktivnostima vezanim uz sport te što lakši povratak na razinu sportske aktivnosti kakovu su imali neposredno prije ozljede prednje ukrižene sveze. |