Osteoporoza je najčešća bolest kostiju kod ljudi, što predstavlja veliki javnozdravstveni problem. Češća je u bijelaca, žena i starijih osoba. Brojne epidemiološke studije pokazuju kako će 50% žena i 20% muškaraca u dobi iznad 50 godina doživjeti bar jedan osteoporotični prijelom. Kosti osiguravaju strukturu tijela, zaštitu organa i skladištenje minerala kao što su kalcij i fosfor koji su neophodni za razvoj i stabilnost kostiju. U čovjeka se kosti kontinuirano nadograđuju i vršnu koštanu masu dostižu u dobi od oko 30 godina nakon čega polako počinju gubiti tu koštanu masu. Rizični čimbenici koji doprinose nastanku osteoporoze se mogu podijeliti na čimbenike na koje se ne može utjecati i na čimbenike na koje se može utjecati. Osteoporoza sama po sebi ne boli, niti pokazuje bilo kakve simptome. Kliničke manifestacije ove bolesti nastaju kao posljedica prijeloma. Za dijegnosticiranje bolesti, većina organizacija preporučuje da sve odrasle osobe starije od 50 godina s anamnezom prijeloma se upućuju na BMD skrining (eng. Bone Mineral Density), odnosno na skrining mineralne gustoće kostiju (denzinometrija). Osnovno liječenje osteoporoze je osiguranje dovoljnog unosa elementarnog kalcija i vitamina D. Farmakološko liječenje je indicirano kod osoba sa prijelomom kuka i kralježaka, a bisfosfonati se danas još uvijek smatraju zlatnim standardom u liječenju osteoporoze. Cilj preventivnog djelovanja je da se uklone svi rizični faktori, a da se u skupini s postojećim rizičnim faktorima rano započne s postupcima koji će omogućiti očuvati ili povećati količinu koštane mase. Prevencija prijeloma i komplikacija uzrokovanih osteoporozom provodi se kroz primarnu, sekundarnu i tercijarnu razinu, a medicinska sestra ima značajnu ulogu u svim razinama prevencije.