Imunost je sposobnost organizma da se obrani od štetnih vanjskih čimbenika i unutarnjih promijenjenih stanica. Imunost dijelimo na nespecifičnu i specifičnu. Nespecifičnu čine anatomske i fiziološke barijere te cijeli niz stanica i čimbenika, a najvažniju ulogu među njima imaju stanice sa sposobnošću fagocitoze. Nespecifična obrana organizma je reakcija koja se javlja odmah po kontaktu sa stranim antigenom. Nakon nje javlja se specifična. U njoj djeluju dvije komponente – stanična i humoralna imunost. Stanice posrednice su T i B limfociti. T limfociti djeluju prvenstveno na virusom inficirane stanice, tumorske stanice i strana tkiva (npr. transplantirani organi). B limfociti u svom aktivnom obliku, kao plazma stanice, luče antitijela na strane antigene, primjerice bakterije ili njihove toksine. Zahvaljujući imunološkoj memoriji, svaki sljedeći susret s antigenom s kojim se organizam već prethodno susreo, potiče limfocite na brzu imunološku reakciju. U autoimunosti ovaj mehanizam radi na istom principu, no uz nevaljalo prepoznavanje antigena, zbog recimo, vrlo visoke sličnosti građe stranog antigena i nekog autoantigena. Autoimuni poremećaji mogu biti sistemske bolesti ili pak organospecifične. Reumatske sustave bolesti obrađene u radu jesu sistemski eritemski lupus, reumatoidni artritis i sustavna skleroza. Sjögrenov sindrom je reumatska bolest koja se najčešće očituje na žlijezdama slinovnicama i suznim žlijezdama. Što se tiče gastroenterološkog sustava, obrađena je bolest jetre – autoimuni hepatitis, te bolest gušterače – šećerna bolest tip 1. U radu je također opisana jedna bolest koja zahvaća neuromuskulaturu oboljele osobe, a to je miastenija gravis. Ove vrlo različite bolesti, u svojoj podlozi imaju jednu zajedničku osobinu, a to je autoimuni proces. Ne zna se zašto točno dolazi do njega, no praćenjem stanja oboljelih ljudi uspjelo se identificirati mnogo autoantitijela, od kojih su samo neka ovdje i navedena, a koji danas izrazito olakšavaju dijagnostiku. Zanimljivost kod autoimunosti jest što se često kod osobe oboljele od jedne autoimune bolesti pojavi još jedna autoimuna bolest, ili čak njih više. Iako je u ovom radu obrađeno tek šest autoimunih poremećaja, njih je puno više, oko stotinjak.