Psihičke bolesti postoje još od davnih antičkih vremena kada se one nisu prepoznavale kao zdravstveni problem, već učinak nadnaravnih sila koje su osobu prisiljavale na čudne promjene u ponašanju. Danas, zahvaljujući razvoju na polju psihofarmakoterapije i medicinske tehnologije, osobe koje boluju od mentalnih bolesti imaju priliku za normalan život i uspješnu reintegraciju u društvo. Shizofrenija je psihička bolest s jednakom incidencijom u oba spola. Najveća pojavnost je pak u adolescenciji, pogotovo kod osoba muškog spola, kada okolinski rizični faktori poput kanabisa i stresa postaju prominentni te u kombinaciji s mogućom genetskom predispozicijom stvaraju povoljne uvjete za pojavu shizofrenog spektra poremećaja. Nažalost, zbog fenomenološkog aspekta ove bolesti i nepoznate etiologije, ona se često ne prepoznaje u njenim najranijim fazama pojavnosti već prilikom prve psihotične epizode kada simptomi dovode u moguću opasnost integritet pojedinca i njegove okoline. Dijagnostika se temelji poglavito na pojavnosti pozitivnih i negativnih simptoma te anamnezi uzetoj od strane oboljelog i njegove obitelji. Najčešće se dijagnosticira paranoidno-halucinatorni oblik shizofrenije koji, unatoč teškim halucinacijama i sumanutim idejama, odlično reagira na primjenu terapije rezultirajući brzim remisijama. Zbog navedene teške prepoznatljivosti bolesti u njenim najranijim fazama, prevencija i rana intervencija napreduju lošije nego kod organski uzrokovanih bolesti. Liječenje se temelji poglavito na primjeni antipsihotika uz psihoterapiju i socioterapiju čijom se kombinacijom pomaže u održavanju kvalitete života oboljelog. Težini bolesti svjedoči i kompleksnost zdravstvene skrbi pacijenta sa shizofrenijom koja uključuje brojne sestrinske dijagnoze i pripadajuće intervencije, iziskujući visoku stručnost osobe. Stanje bolesnika izvan bolnice ovisi ponajviše o njegovoj želji za oporavkom i potpori obitelji koja je neizostavan čimbenik dijagnoze shizofrenije.