Voda predstavlja osnovu života te je nezamjenjiv resurs. Porastom stanovništva raste potrošnja čiste vode i time se stvaraju veće količine otpadne vode. Onečišćenje vode se javlja kad se zagađivači direktno ili indirektno ispuštaju u priodne prijemnike bez adekvatnog pročišćavanja. Štetne tvari u neobrađenim ili nesdekvatno obrađenom otpadnim vodama utječu na biljke i organizme koji žive u tim vodenim sustavima i cjelokupnu biološku zajednicu. U svrhu procjene utjecaja štetnih tvari na okoliš razvila se ekotoksikologiju kao znanstvena disciplina koja proučava izravni ili neizravni učinak ksenobiotika na ekosustav, na sve živuće organizme i njihovu organizaciju, odnos prema neživoj tvari, međusobne odnose i odnos prema čovjeku. Za ocjenu ugroženosti i onečišćenosti vodenih medija neophodno je provoditi testove toksičnosti. Ekotoksikološkim testovima moguće je odrediti akutnu i kroničnu toksičnost određene kemijske tvari. U radu ću opisani ekotoksikološki pokazatelji koji se ispituju u otpadnim vodama a koji su u zakonski reguliranom području. Opisani je test akutne toksičnosti određivanjem inhibicije pokretljivosti Daphnia magna Straus (Cladocera, Crustacea). U radu su prikazani rezultati ispitivanja testova akutne toksičnosti na Daphniu u komunalnim otpadnim vodama te u u otpadnim vodama iz tekstilne i metalo industrije. Na temelju analiziranih rezultata vidljivo je da komunalne otpadne vode nakon pročišćavanja zadovoljavaju uvjete Pravilnika za ekotoksikološke pokazatelje. S druge strane, rezultati ispitivanja toksičnosti tehnoloških otpadnih voda iz metalo i tekstilne industrije imaju značajna toksična svojstva te da se ne pročišćavanju na adekvatan način.