Starenje obuhvaća mnoštvo različitih promjena koje se međusobno isprepliću. Starija osoba susreće se sa društvenim promjenama u vidu recipročnog mijenjanja odnosa okoline prema pojedincu, kako i pojedinca prema okolini. Psihološke promjene na koje se starija osoba mora priviknuti mogu dovesti i do psihičkih promjena. Porastom životne dobi događaju se razne promjene u organizmu, promjene organa i organskih sustava, a rezultat toga su funkcij-ske promjene i starenje organizma. Republika Hrvatska se bori sa pojavom demografskog starenja stanovništva te time spada među starije zemlje u Europi. Istraživanja Hrvatskog Ge-rontološkog zavoda uvidjeli su pojavnost 4 osnovna javno-zdravstvena gerontološka problema u starijih ljudi, pod zajedničkim nazivom „4N“. Gerijatrijsko imobilizacijski sindrom starijih osoba je nepokretnost, zatim nestabilnost uslijed uzročno posljedične veze sa padovima i oz-ljedama, te nesamostalnost koja je usko vezana sa oslabljenom percepcijom osjetila, demenci-jom i Alzheimerovom bolesti, zatim inkontinencija vezana za slabljenje muskulature i živčanog sustava. Prevenirati ove vodeće gerontološke javnozdravstvene probleme moguće je primjenom speci-fičnog Programa primarne, sekundarne i tercijarne prevencije koja mora biti usmjerena na same čimbenike koji zapravo i vode do sekundarnog starenja. Ovaj program se u razvijenim zemljama svijeta u kojima je i najveći problem starije i staro stanovništvo pokazaoo kao vrlo učinkovit jer je djelovao upravo na čimbenike sekundarnog starenja, poboljšalo je zdravlje te se i u dubokoj starosti očuvala funkcionalna sposobnost koja je vrlo bitna za i osamostaljenje starije osobe, i za sve one beneficije koje funkcionalna sposobnost nosi.