Vitalni znakovi odraz su životnih funkcija u organizmu i pokazatelji kliničkog stanja bolesnika te mogu ukazati na patofiziološke promjene u organizmu. Osnovni vitalni znakovi su tjelesna temperatura, puls, disanje, krvni tlak i bol. Tjelesna temperatura je pokazatelj stanja topline organizma. Moguće ju je izmjeriti na nekoliko načina: rektalno, oralno, aksilarno i u zvukovodu. Puls ili bilo je niz tlačnih valova u arterijama sustavnog krvotoka. Utvrđuje se palpacijom površinskih arterija ispod kojih se nalazi čvrsta podloga. Najčešće su to a.temporalis, a.carotis, a.brachialis, a.radialis, a.femoralis, a.poplitea, a.dorsalis pedis i a.tibialis posterior. Krvni tlak je sila kojom krv tlači stjenku krvne žile. Najčešće se mjeri arterijski krvni tlak (sistolički i dijastolički). Uredna vrijednost krvnog tlaka izmjerena na gornjim ekstremitetima ovisi o životnoj dobi. U odraslih ljudi smatra se da su uredne vrijednosti sistoličkog tlaka u rasponu od 100 – 150 mmHg, dok su uredne vrijednosti dijastoličkog tlaka između 60 – 95 mmHg. Disanje je stalna izmjena kisika i ugljikovog dioksida i nužno je za život. Regulirano je centrom za disanje koji se nalazi u produženoj moždini ( medulla oblongata). Zdrav, odrastao čovjek u mirovanju diše bez napora, 12 – 20 udaha u minuti. Bol je univerzalno ljudsko iskustvo nužno za zaštitu organizma od oštećenja, fiziološki simptom koji upozorava na to da će nastati ili su nastali patofiziološki procesi koji mogu ošteti organizam. Bol se definira kao peti vitalni znak. Vitalni znakovi se mogu mjeriti u bolnici, kod kuće, na mjestu nesretnog događaja (nesreće) ili drugdje. Mjerenje vitalnih znakova je rutinski dio kojeg provode medicinska sestra/tehničar, liječnik, sam bolesnik i/ili članovi obitelji. Medicinske sestre/tehničari provode mjerenje i procjenu vitalnih znakova, bilježe izmjerene vrijednosti u sestrinsku dokumentaciju, prate promjene vitalnih znakova te sestrinskim intervencijama individualizirano prilagođenim bolesniku održavaju vrijednosti u granicama normale. Posebna pažnja pridaje se edukaciji bolesnika o preventivnim mjerama, otklanjanju rizičnih faktora te pridržavanju mjera liječenja.