Svake godine u svijetu se dijagnosticira više od 1 700 000 novih slučajeva raka dojke, a oko 500 000 žena umire od ove zloćudne bolesti. Rak dojke najčešći je zloćudni tumor u žena. Oko 10% svih zloćudnih tumora otpada na tumore dojke, odnosno isti čine oko 25% svih zloćudnih tumora u žena. Žene u kojih su prisutni rizični čimbenici imaju veću vjerojatnost obolijevanja od raka dojke. Najznačajniji od njih su starija životna dob, rak dojke u obitelji, genetika, trudnoća i porod, dojenje, hormonsko nadomjesno liječenje. Tumor dojke ima vrlo malo uočljivih simptoma i znakova osobito dok je vrlo mali i u početnom stadiju. Najčešće je to čvor, otvrdnuće ili zadebljanje koje se može napipati u dojci ili pazuhu. Koji puta dolazi do promjene na bradavici, njeno uvlačenje, osjetljivost ili promjena boje. Dojka može postati crvena, otečena, osjetljiva i vruća. Da bi se rak dojke spriječio i/ili otkrio u ranom stadiju, jedna od najvažnijih čimbenika je prevencija, tj. kontinuirano educiranje i redovito obavljanje liječničkih pregleda i samopregleda. Cilj liječenja ranog raka dojke je odstraniti svo vidljivo tumorsko tkivo iz dojke i regionalnih limfnih čvorova te spriječiti ponovnu pojavu tumora ili metastaza u drugim tkivima i organima, odnosno izlječenje raka dojke. Psihoterapija je prilika da se izraze emocije, dobije podrška i smanji anksioznost, strah i depresija. Važno je da se nakon operacije raka dojke na vrijeme započne s rehabilitacijom i da se na tretmane odlazi redovito radi što bržeg i boljeg oporavka (1).