U ovom završnom radu govori se o nizu spolno prenosivih bolesti koje imaju bakterijske, virusne i gljivične uzročnike, njihovim simptomima i putevima prijenosa te dijagnostičkim metodama za otkrivanje bolesti i načinima liječenja. Postoji nekoliko kategorija preventivnih mjera. Primarnoj prevenciji pripadaju cijepljenje protiv HPV – a i hepatitisa B, provođenje spolnog odgoja u školama i otvaranje savjetovališta za mlade. U sekundarne mjere prevencije spada rana dijagnostika u obliku redovnih godišnjih ginekoloških pregleda za žene i uroloških pregleda za muškarce te sudjelovanje u nacionalnom probiru. Uloga medicinske sestre je također naglašena. Ona sudjeluje u provođenju preventivnih mjera u obliku savjetnice i edukatorice u zdravstvenom odgoju te u procesu dijagnostičkih metoda i liječenja bolesti u ambulantama, domovima zdravlja, općim i kliničkim bolnicama te kliničkim bolničkim centrima. Kako bi se unaprijedilo reproduktivno zdravlje u populaciji, nužno je iskoristiti što više prilika za edukaciju te poticanje stanovništva na sudjelovanje u nacionalnim preventivnim programima. Spolno prenosive infekcije su odavno postale globalni javnozdravstveni problem koji opterećuje godišnje državne proračune. Mnogi nacionalni preventivni programi imaju ciljeve smanjenja broja oboljelih pomoću metode detektiranja rizičnih skupina te edukacijom građana o važnosti prevencije spolno prenosivih infekcija i redovitih liječničkih pregleda. Prevencija i suzbijanje bolesti, pouzdane dijagnostičke metode te uspješno liječenje spolno prenosivih bolesti najvažnije su mjere zdravstvene zaštite koje doprinose socijalnoj stabilnosti.