Sažetak | Bez kisika nema aerobnog načina života, ali nas istovremeno oštećuje procesom oksidacije. Sve naše stanice su podložne procesu oksidacije. Zaustavljanje nastanka i neutralizacija uzročnika oksidacije – slobodnih nesparenih kisikovih čestica (ROS) najučinkovitiji je način prevencije ubrzane oksidacije naših stanica i razvoja oksidativnog stresa. Oksidativni stres je faktor rizika broj jedan za naše zdravlje. Dovodi do oštećenja naših stanica. Posljedice oštećenja su višestruke, od ubrzanog starenja organizma (preuranjeno starenje stanica), nastanka raznih kroničnih i malignih bolesti do izazivanja smrti stanica. Glavni krivac za nastanak oksidativnog stresa su reaktivne kisikove čestice ili ROS, izuzetno reaktivne, slobodne kisikove čestice (O⁻). Slobodna reaktivna čestica je atom ili molekula koja sadrži nespareni elektron. Reaktivne kisikove čestice nastaju pri normalnim uvjetima aerobnog metabolizma svih naših stanica. Većina ih se oslobađa svakom biokemijskom redoks reakcijom koja uključuje kisik. U zdravih ljudi, tijekom normalnog imunološkog odgovora organizam stvara povećanu količinu antioksidansa i time održava ravnoteža te ne dolazi do oštećenja stanice. Promjene okoliša rezultirale su povećanoj izloženosti vanjskim izvorima ROS-a. Oni se oslobađaju kao posljedica izlaganja ionizacijskom zračenju, UV svjetlu, porastu koncentracije CO2 u zraku, kemijskim onečišćenjima, radioaktivnom otpadu. Kada u stanicama ne nastaje dovoljna količina antioksidacijskih enzima, nespareni elektroni ROS-a putuju našim tijelom u potrazi za ˝izgubljenim elektronom˝, elektronima koji se nalaze na terminalnim završecima biokemijskih supstanci. Njihovo spajanje dovodi do lančanih kemijskih reakcija i do oštećenja stanica. U napadnutim stanicama dolazi do oštećenja lipida, DNA, proteina i enzima. Oštećenja nastala u pojedinoj stanici predstavljaju početak nastanka bolesti mnogih organa i organskih sustava. Nastanku oksidativnog stresa posebno su izložene starije osobe, osobe koje boluju od nekih kroničnih bolesti kao što su dijabetes, reumatske bolesti, Alzheimerova bolest, maligne bolesti i tako dalje. Povećana potreba za antioksidansima javlja se i tijekom svih stanja u kojima je povećana potrošnja kisika, kao na primjer prilikom fizičkog napora. |