Opekline su hitno stanje u pedijatriji, koje iziskuju dodatno znanje i vještine kako roditelja tako i medicinskih sestara. S obzirom na kronološku dob djeteta i njihov istraživački interes, djeca su često dobar medij za nastanak teških ozljeda. Opekline možemo podijeliti u četiri stupnja ovisno o intenzitetu i izloženosti kao i trajanju izravnog utjecaja topline. Kroz rad će se prikazati osobitosti dječje kože, rizični faktori, vrste opeklina, liječenje kao i zbrinjavanje djeteta kroz proces zdravstvene njege. Kada se dogodi ozbiljna opeklinska ozljeda slijedi liječenje koje je dugotrajno, skupo i traumatično za svako dijete. Liječenje se može podijeliti na opće, lokalno i kirurško. Liječenje započinje prvom prosudbom opečenog djeteta i postupcima koji mu neposredno spašavaju život – održavanje prohodnosti dišnih puteva te nadoknada tekućine. Kod lokalnog liječenja cilj je brzo i trajno zacjeljenje opečene površine. Kirurško liječenje se primjenjuje kod opeklina trećeg stupnja te dubokim dermalnim opeklinama. Od komplikacija najvažnije su: infekcija, septikemija, akutna dilatacija želuca, curlingov ulkus, hiperpireksija, oligurija te ožiljne kontrakture. U djece, teže opekline uzrokuju trajne fizičke, psihičke i socijalne posljedice. Zato je prevencija te teške ozljede, primarno zdravstvenim prosvjećivanjem, najbolji i najekonomičniji način zdravstvene zaštite. Zdravstveno prosvjećivanje stanovništa, roditelja, ali i same djece u smislu upozorenja na moguće izvore topline i načina kako da se djeca zaštite, npr. uvođenjem zaštitnih mehanizama u uređaje izvora topline, najbolji su učinci u snižavanju opeklinskog morbiditeta. Tijekom kirurškog liječenja djece, psihološka podrška je nužna, što djeci što njihovim roditeljima. Djeca i roditelji prolaze kroz razna negativna psihička stanja stoga je kvalitetna zdravstvena njega neophodna za dobar ishod liječenja. U njezi i liječenju ovakoga bolesnog, odnosno ozlijeđenog djeteta najvažniju ulogu ima medicinska sestra. Bez njezine pomoći nije moguće postići optimalne rezultate. Intervencije medicinske sestre odnose se na prevenciju infekcije, komplikacija, kontinuirano pračenje vitalnih znakova i uočavanje promjena, pružanje psihološke potpore djetetu i roditeljima te uključivanje samih roditelja u zdravstvenu njegu. Najčešće sestrinske dijagnoze koje se pojavljuju kod pacijenata s opeklinama su visok rizik za infekciju, visok rizik za disbalans elektrolita, bol, strah, oštećenje integriteta kože, visok rizik za promjene u doživljavanju samog sebe, socijalna izolacija, neupućenost roditelja.