Pravo na zdravstvenu zaštitu i zdravlje su temeljna prava svakog živog bića koja su zaštićena brojim propisima i zakonima. Poštivanje pacijentova prava ne ograničava se samo na odnos liječnik – pacijent, već se odnosi i na kontakt bilo kojeg zdravstvenog djelatnika s pacijentom, pa tako i fizioterapeuta kojeg zakon obvezuje primjenjivati svoje najbolje stručno znanje, poštujući načelna prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno. Vođenjem točne i iscrpne dokumentacije od trenutka primanja pacijenta pa sve do kraja terapije, s pravilnim i protokolarnim vođenjem plana i programa, holističkom orijentiranošću prema pacijentu dolazi se do podizanja kvalitete zdravstvene usluge i zaštite. U načelu sigurnosti pacijenata, kojim se svakom pacijentu osigurava pravo na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu sukladno njegovom zdravstvenom stanju i općeprihvaćenim stručnim standardima te sprečavanju štetnih i neželjenih događaja, nalazi se temelj fizioterapijske djelatnosti. Poštivanje prava pacijenata osigurava se edukacijom zdravstvenih djelatnika i samih pacijenata o tim pravima. Prava pacijenata u Republici Hrvatskoj regulirana su Zakonom o zaštiti prava pacijenata kojim se definiraju prava pacijenata prilikom korištenja zdravstvene zaštite te načini zaštite i promicanja tih prava. Međutim, za medicinsko pravo i regulaciju odnosa između zdravstvenog djelatnika i pacijenta puno su važnije etičke norme nego one pravne, tako da je vrlo važno spomenuti bioetiku i njen utjecaj na pitanja vezana uz zdravlje i bolest u današnje doba. Hrvatski zbor fizioterapeuta je u Etičkom kodeksu postavio etičke principe kao smjernice za ponašanje i rad članova Zbora, a među ostalim se navodi kako fizioterapeut u potpunosti poznaje i razumije zakone i pravila o primjeni postupaka fizikalne terapije te je svjestan da njihovo nepoznavanje nije izgovor za nezakonito djelovanje.