Palijativna skrb podrazumijeva sveobuhvatni (zdravstveni, psihološki, socijalni, duhovni) pristup kojim se nastoji ublažiti bol i patnja te podići kvaliteta života umirućih bolesnika. Naziv umirući bolesnik koristi se za bolesnika kojemu je smrt sigurna, na previše udaljena i za kojeg se cjelokupna skrb mijenja od kurativne prema palijativnoj. Palijativnu skrb pružaju interdisciplinarni timovi sastavljeni od stručnih osoba i volontera. Najčešći problemi umirućih bolesnika su: anoreksija, kaheksija, anksioznost, opća slabost i gubitak energije, opstipacija i proljev, kašalj, delirij i demencija, depresija, dispneja, štucavica, intestinalna opstrukcija, promjene u usnoj šupljini, mučnina i povraćanje, promjene na koži, teškoće vezane uz mokrenje, bol i nesanica. Medicinska sestra ima izuzetno važnu ulogu u skrbi za umirućeg bolesnika. Ona utvrđuje potrebe za zdravstvenom njegom, planira, provodi i evaluira zdravstvenu njegu. Skrb za umirućeg bolesnika usmjerena je na prevenciju simptoma, rano uočavanje komplikacija i simptoma, ublaživanje komplikacija i simptoma farmakološkim i nefarmakološkim postupcima te zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba. Veoma je važno održavati odgovarajuću komunikaciju s umirućim i sa članovima njegove obitelji. Medicinska sestra u komunikaciji s bolesnikom treba znati pokazati iskrenu empatiju, razumijevanje za njegove strahove ili sumnje, treba ga znati utješiti, ali mu ne smije davati lažnu nadu već realne prognoze koje će pomoći da prihvati činjenice i prilagodi se postojećem stanju. U skrbi za umiruće bolesnike potreban je holistički pristup.