Joga je popularna disciplina koja se već stoljećima prakticira s ciljem očuvanja i unaprijeđenja različitih dimenzija zdravlja. Suvremena znanost sve je uspješnija u objektivizaciji zdravstvenih učinaka jogijskih tehnika među kojima su najzastupljenije asane, pranajama i meditacija. Poseban interes posvećuje se ulozi joge u prevenciji kroničnih nezaraznih bolesti koje predstavljaju značajan teret za oboljele, njihovu okolinu i društvo u cjelini. Rezultati dosadašnjih znanstvenih istraživanja pružaju osnovu za praktičnu primjenu joge u zdravstvenoj prevenciji najučestalijih kroničnih nezaraznih bolesti kao što su kardiovaskularne bolesti, dijabetes, rak, kronične respiratorne i reumatske bolesti te mentalni poremećaji. Joga je do sada uspješno pronašla svoje mjesto na primarnoj razini zdravstvene prevencije koja obuhvaća zdravu opću populaciju s eventulano prisutnim čimbenicima rizika za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti. Područje sekundardne i tercijarne zdravstvene prevencije koje podrazumijeva rad s morbidnom populacijom još uvijek u mnogim zemljama nema jasno definirane smjernice i protokole za primjenu alternativnih i komplementarnih terapijskih metoda kao što je joga. Unatoč tome, sve je veći broj primjera integracije joge u tradicionalne sustave liječenja i rehabilitacije. Nekoliko je ključnih stavki koje diktiraju tijek tog procesa. To je svakako kvalitetna znanstvena građa o zdravstvenim učincima joge na temelju koje je moguće razvijati smjernice i protokole za praktičnu primjenu joge u svrhu zdravstvene prevencije. Također, važna je prihvaćenost joge od strane samih pacijenata. Ona je uvelike određena adekvatnom informiranošću o jogi kao mjeri zdravstvene prevencije. Važnu ulogu u tome ima zdravstveno osoblje koje predstavlja izvor preporuke i primjene joge u specifičnim patološkim stanjima. To se posebno odnosi na fizioterapeute koji s obzirom na metode rada i područje djelovanja predstavljaju plodno tlo za integraciju joge u sustav zdravstvene skrbi.