Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definira kvalitetu života kao percepciju pojedinca o njegovom položaju u životu u kontekstu kulture življenja i sustava vrijednosti u kojima živi, a u odnosu na ciljeve, očekivanja, standarde i probleme sredine. Pod pojmom „kvaliteta života“ opisuju se čimbenici koji imaju utjecaj na životne uvjete društva ili pojedinaca. Općenito se pod pojmom „kvaliteta“ života misli na stupanj blagostanja određene osobe ili grupe ljudi. Shizofrenija s druge strane je teška duševna bolest koja dovodi do poremećaja važnih psihičkih funkcija i ponašanja, što posljedično uzrokuje ugrožavanje socijalnog, radnog i obiteljskog funkcioniranja. Dijagnoza shizofrenije postavlja se prema desetom izdanju Međunarodne klasifikacije bolesti, a tijek može napredovati od premorbidne faze sve do kronične faze. Liječenje shizofrenije dugotrajan je proces, a uključuje medikamentozno liječenje, psihoterapiju i socioterapiju. Za bolesnikov opravak najznačajnija je rehabilitacija koja dovodi do povratka bolesnika u stanje u kakvom je bio prije pojave bolesti. Glavna sastavnica rehabilitacije je socioterapija koja se najčešće provodi u sklopu dnevne bolnice. Uloga medicinske sestre u rehabilitaciji shizofrenih bolesnika je velika, a sastoji se od brige za bolesnikovo duševno i tjelesno zdravlje. Medicinska sestra je prva u kontaktu sa bolesnikom i s njime provodi najviše vremena, uočava promjene te iznosi svoja zapažanja. Od medicinske sestre se očekuju dobro razvijene komunikacijske vještine koje će bolesniku osigurati osjećaj prihvaćenosti i podršku. Medicinska sestra procjenjuje stanje bolesnika, planira i provodi zadane intervencije te evaluira. Najčešće sestrinske dijagnoze koje prate shizofreniju su: promijenjen proces mišljenja, anksioznost, socijalna izolacija, smanjen stupanj samopoštovanja, poremećaj spavanja i narušena verbalna komunikacija.