Laringealni karcinom je jedan od najčešćih tumora glave i vrata te je češća incidencija kod muškaraca. Rizični čimbenici za nastanak karcinoma larinksa su pušenje, alkohol i kronični laringitis. Većina laringealnih karcinoma su planocelularni karcinomi dok su adenokarcinomi i sarkomi prisutni u manjem broju. Karcinom može biti lokaliziran na tri mjesta larinksa: supraglotično područje, glotis, subglotično područje. Najčešći simptomi su disfagija, promuklost, bol, dispneja, aspiracija, opća slabost, gubitak na težini i povećani limfni čvorovi na vratu. Dijagnosticiraju se otorinolaringološkim pregledom, palpacijom vrata, UZV vrata uz citološku punkciju, panendoskopijom, ekscizijskom biopsijom, a može se dijagnosticirati i radiološkim pretragama. Laringealni tumori se liječe kirurškim zahvatima, radioterapijom i kemoterapijom. Vrsta kirurškog zahvata ovisi koliko je karcinom veličinom napredovao i koji dio larinksa zahvaća. Tumori larinksa najčešće se liječe kombinacijom kirurškog postupka i radioterapijom. Radioterapija se može provoditi preoperativno kako bi se smanjio tumor te postoperativno. Sestrinske intervencije najčešće uključuju povezanost s tjeskobom, anksioznosti prije i poslije operativnog postupka, prevencijama postoperativnih komplikacija kao i druge intervencije koje su povezane s toaletom traheostome. Kompetencije educirane medicinske sestre/tehničara također uključuju i enteralnu prehranu bolesnika putem nazogastrične sonde. Nakon laringektomije provodi se rehabilitacija. Poželjno je educiranje bolesnika o načinu života nakon laringektomije prije kirurškog zahvata u što su uključene i medicinske sestre/tehničari u hospitalnim uvjetima. Bolesnik, ali i obitelj se educira o postoperativnom tijeku te o poteškoćama bolesnika s verbalnom komunikacijom.