Osteoartritis je kronična, degenerativna, progresivna bolest zglobova i najčešći poremećaj lokomotornog sustava. Nastaje kao rezultat interakcije mehaničkih i bioloških čimbenika, a zahvaća sva zglobna tkiva; hrskavicu, subhondralnu kost, mišiće, ligamente, zglobnu kapsulu i sinovijalnu ovojnicu. Najčešće se javlja u starijoj životnoj dobi, ali se zbog sedentarnog života sve češće javlja i kod mlađih osoba. Postoje mnogobrojni čimbenici koji mogu potaknuti nastanak osteoartritisa kuka kao što su starija životna dob, prirođena anomalija zgloba kuka, prekomjerna tjelesna težina, sjedilački način života, upale te traumatska oštećenja. Glavni simptom su bol i smanjenje opsega pokreta što dovodi do smanjenja funkcije zgloba i onesposobljenosti. Dijagnoza osteoartritisa se postavlja na temelju anamneze, fizikalnog pregleda te labaratorijskih pretraga. Liječenje osteoartritisa se odnosi na suzbijanje simptoma, a može biti farmakološko, nefarmakološko i kirurško. Najbolji rezultati se obično postižu kombinacijom farmakoloških i nefarmakoloških modaliteta, a kirurško je indicirano u manjem broju slučaja kada konzervativne metode liječenja više nemaju nikakvog učinka. Poseban značaj u liječenju osteoartritisa kuka ima fizioterapija. Fizioterapijske vježbe se temelje na vježbama snaženja mišića, vježbama povećanja opsega pokreta te vježbama aerobne izdržljivosti. Aktivne vježbe imaju pozitivan utjecaj na smanjenje boli i progresiju tijeka bolesti. Od fizikalnih metoda primjenjuje se elektroterapija, termoterapija, balneoterapija i hidroterapija, a svrha im je smanjenje boli i spazma te poboljšanje lokalne cirkulacije. Značajno mjesto u fizioterapiji zauzimaju edukacija bolesnika i prevencija osteoartritisa kuka, a svakodnevno vježbanje i redovita tjelesna aktivnost osnova su za liječenje osteoartritisa i održavanje kvalitete života.