Transplantacija organa prerasla je okvire eksperimentalne medicine i predstavlja dio standardne zdravstvene skrbi u svim razvijenim zemljama te podrazumijeva vrhunsku stručnost i trajno usavršavanje. Za takav razvoj bilo je potrebno stotinu godina istraživanja. Svaka aktivnost u području presađivanja organa, tkiva i stanica mora biti u skladu s relevantnim stručnim principima i standardima. Presađivanje organa još uvijek izaziva etičke dileme vezane za prestanak života. Ona je medicinski postupak odstranjivanja tkiva ili organa iz tijela žive ili preminule osobe kako bi se oni presadili u tijelo primatelja da bi se time primatelju omogućilo produženje ili spašavanje života. Taj postupak nije bez rizika za darivatelja i primatelja. Eksplantacija organa je složeni postupak tijekom kojega se otkriva mogući darivatelj organa, dokazuje moždana smrt, razgovara s članovima obitelji, organizira postupak održavanja darivatelja te uzimanje organa i tkiva umrle osobe. Pitanje transplantacije organa zadire u pitanja čovjekove slobode, dostojanstva, zdravlja i bolesti te potiče na razmišljanje o onome što je moguće učiniti i onome što je ispravno učiniti. Republika Hrvatska je ulaskom u Europsku uniju uskladila svoje zakonodavstvo s međunarodnim dokumentima. Transplantacija organa je regulirana Kaznenim zakonom RH kao i nizom pravilnika i propisa. Republika Hrvatska je vodeća zemlja u svijetu po broju realiziranih darivatelja na milijun stanovnika, kao i po broju transplantacija bubrega i jetra.