Reumatoidni artritis kroniĉna je sistemska upalna bolest vezivnog tkiva koju ponajviše karakteriziraju destruktivni procesi na zglobovima. Upaljeni zglobovi obiĉno su nateĉeni i ĉesto se pri dodiru osjeća da su topli. Vaţnu ulogu u poboljšanju tijeka bolesti, kao i u samoj kvaliteti ţivota ima primjerena fizikalna terapija i rehabilitacija. Opće mjere su redovita tjelovjeţba, kontrola teţine, zdrava ishrana, primjena toplih i hladnih terapijskih postupaka, tehnike opuštanja. Krioterapija se pokazala kao vrlo uĉinkovito terapijsko sredstvo u lijeĉenju reumatoidnog artritisa radi svojih analgetskih i protuupalnih uĉinaka što pacijentima omogućava bezbolnu primjenu terapijske vjeţbe. Lokalna krioterapija inducira smanjenje temperature unutar zglobova što moţe smanjiti utjecaj odreĊenih medijatora na upalu i destrukciju zglobova. Efekt hlaĊenja tkiva primjenom leda moţe se jednostavno pratiti metodom infracrvene termografije. Osnovni cilj ovog rada bio je utvrditi temperaturu dlanova mjerenu infracrvenom termografijom nakon primijene krioterapije u obliku masaţe ledom te akutne uĉinke na bol i snagu stiska šake, kod osoba koje boluju od reumatoidnog artritisa. Prigodan uzorak ispitanika ĉinilo je jedanaest pacijenata volontera. Izvršeno je inicijalno snimanje temperature dlanova u fazi mirovanja te mjerenje snage stiska šake primjenom dinamometra i vigorimetra, te vizualna skala boli s vrijednostima 0-10 za svaki dlan posebno. Led je apliciran na dlanovima ispitanika u obliku masaţe. Trajanje aplikacije leda ovisilo je o individualnom osjetu nelagode i boli svakog ispitanika. Odmah po završetku postupka ponovno je provedeno mjerenje varijabli neposredno nakon postupka, zatim u prvoj minuti, te kontinuirano svake minute u periodu od 15 minuta. Statistiĉkom obradom podataka utvrĊeno je kako ne postoje znaĉajne razlike u temperaturama pojedinih interesnih regija izmeĊu lijeve i desne ruke. Razlike su utvrĊene izmeĊu prosjeĉne temperature dlanova u mirovanju i prosjeĉne temperature neposredno nakon primjene krioterapije (8,55 ± 1,03 ˚C), kao i prosjeĉne temperature neposredno nakon primjene krioterapije i prosjeĉne temperature nakon 15 minuta oporavka (-7,28 ± 1,49 ˚C). Razlika pak u temperaturama dlanova, veliĉine 1,26 ± 1,36 ˚C, koja je utvrĊena izmeĊu faze mirovanja i faze oporavka rezultat je produţenog uĉinka hlaĊenja ledom i vremena potrebnog za povratak temperature na stanje koje je prethodilo terapijskom postupku. Vrijednost vizualne skale boli znaĉajno se smanjila (p=0,01) nakon provedenog postupka krioterapije s prosjeĉne vrijednosti 6,61 na prosjeĉnu vrijednost 4,83 uz istovremeno povećanje snage stiska šake (p=0,03) mjerene dinamometrom gdje su prosjeĉne vrijednosti prije postupka terapije iznosile 9,09 N, a neposredno nakon krioterapije 10,51 N. Vrijeme aplikacije leda na dlanove u visokoj je negativnoj korelaciji sa prosjeĉnom V temperaturom dlanova u mirovanju (r=-0,74; p=0,02), neposredno nakon tretmana (r=-0,71; p=0,03) i nakon petnaest minuta oporavka (r=-0,75; p=0,02). Moţe se zakljuĉiti kako masaţa ledom moţe biti efikasno fizioterapijsko sredstvo za smanjenje boli kod osoba s reumatoidnim artritisom zajedno s povećanjem funkcije u vidu snage stiska šake. Ovakav uĉinak je trenutan i moţe trajati preko 15 minuta te je u tom vremenu moguće provesti ostale fizioterapijske metode poput kineziterapije koje mogu pozitivno utjecati na poboljšanje funkcije šaka. Povećana snaga stiska šake vjerojatno je povezana s niţim razinom boli neposredno nakon primjene krioterapije. Praktiĉan doprinos istraţivanja leţi u mogućnostima primjene termografije u rehabilitaciji te odreĊivanju temperaturnih razlika prije i nakon primjene terapijskih agensa kako i dinamike temperaturnih promjena tijekom.