ADHD (Attention deficit/hiperactivity disorder) je jedan od najčešćih poremećaja u dječjoj i adolescentskoj dobi te se nastavlja u odrasloj dobi. ADHD se češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica te je prevalencija najveća u gradskim sredinama. Velik je problem što je ovaj poremećaj teško dijagnosticirati te se simptomi mogu prožimati s mnogim drugim koji nisu karakteristični za ADHD. Za postavljanje dijagnoze potrebna je detaljna obiteljska te osobna anamneza. Najčešće je poremećaj prisutan i u bližoj obitelji. Poremećaj je veoma kompleksan te uzrok nije poznat te se smatra da su simptomi povezani s genetskim naslijeđem, uporabom alkohola ili droga, zlostavljanjem te porođajnom traumom. Ovaj poremećaj karakterizira povećana motorička aktivnost, lako otklonjiva pažnja te nagle i nepredvidljive reakcije. Zbog toga dijete je često izloženo socijalnoj izolaciji od strane vršnjaka. Dijete otežano sudjeluje u vrtiću ili školi. Dijete s ovim poremećajem utječe na funkcioniranje cijele obitelji te su roditelji također izloženi stigmatizacijom i osudama okoline zbog nerazumijevanja ovog medicinskog problema. Vrlo je bitno naglasiti da su roditelji također vrlo važan dio terapijskog procesa. Iznimno je važno poremećaj dijagnosticirati u što ranijoj dobi tako da bi se krenulo s liječenjem kako bi se dijete i obitelj što prije naučilo se nositi s dijagnozom. Potpuno izliječenje je nemoguće te se liječenjem pokušavaju ublažiti simptomi. Najučinkovitije liječenje se sastoji od psihosocijalnog pristupa uz farmakološku terapiju. Cilj rada je prikazati i opisati poremećaj ADHD te kako on utječe na pojedinca i njegovu okolinu. Također će u radu biti opisana važnost multidisciplinarnog pristupa u liječenju te koja je uloga medicinske sestre/tehničara u tom timu.