Sadržaj rada odnosi se na prevenciju mjera prisile i rukovođenje agresijom u psihijatriji budući da je psihijatrija jedina grana medicine u kojoj se primjenjuju prisilne terapijske metode. Pod primjenom sile podrazumijeva se primjena psiholoških, fizičkih i drugih metoda radi postizanja cilja, a koji se ne može postići komunikacijom te se stoga provode protiv pacijentove volje. S obzirom na osjetljivost svih vidova primjene sile u psihijatrijskom tretmanu doneseni su brojni međunarodni dokumenti i zakoni kojima se istodobno regulira i niz drugih pitanja koja se odnose na ljudska prava i temeljne slobode psihijatrijskih pacijenata. Cilj prevencije mjera prisile i prevencije agresivnog ponašanja je svesti primjenu mjera prisile na najmanju moguću mjeru. Ciljevi prevencije se mogu postići kroz kvalitetan terapijski pristup: ranim prepoznavanjem znakova agresivnosti, procjenom rizika i ranim preventivnim postupcima, primjenom deeskalacijskih tehnika i smirivanjem farmakološkom terapijom. Tek kada preventivni postupci nisu uspješni treba primijeniti mjere prisile. Medicinske sestre i tehničari su u stalnom kontaktu sa psihijatrijskim bolesnicima tijekom zdravstvene njege i moraju poznavati postupke prevencije agresije kao i postupak rukovođenja situacijom kada se dogodi agresivni incident. Obveza je zdravstvenih ustanova provođenje edukacije za zdravstveno osoblje i donošenje pisanih procedura za prevenciju agresivnog ponašanja.