Kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) je upalni proces koji zahvaća dišne putove i plućni parenhim te dovodi do suženja i ograničenja protoka zraka u dišnim putovima. Bolest nastaje zbog genetske predispozicije i dugogodišnjeg izlaganja štetnom djelovanjem duhanskog dima i onečišćenom zraku. Stanje je koje nije moguće u potpunosti izliječiti. KOPB obuhvaća dva entiteta: kronični opstruktivni bronhitis i emfizem. Kronični bronhitis je upala dišnih puteva praćena dispnejom, kašljem i iskašljavnjem kroz najmanje tri mjeseca u svakoj od dvije uzastopne godine. Bolest dovodi do stvaranja ožiljaka u dušniku i njegovim ograncima, koji ograničavaju protok zraka. Plućni emfizem je kronična plućna bolest kod koje dolazi do povećanja i oštećenja plućnih alveola, bronhioli gube svoju strukturnu potporu, pri izdisaju splasnu, te zbog toga dišni putovi postaju zatvoreni.Prvi i osnovni simptom KOPB-a je nedostatk zraka pri fizičkom naporu što pacijenti često pripisuju lošoj kondiciji, pušenju, starijoj životnoj dobi. U početku bolesti postoje opći simptomi bolesti, sve izraženiji kratki dah, kašljanje i hriptanje. Kako bolest napreduje, simptomi se sve više pogoršavaju. Dijagnoza bolesti se postavlja na osnovnu anamneze i fizikalnog pregleda. Osnovna pretraga dijagnoze bolesti je spirometrija te ostali testovi plućne funkcije, radiološkadijagnostika, plinska analiza arterijske krvi, mikrobilološke i kemijske pretrage krvi, te pregled sputuma. Prvi korak u liječenju bolesti je prestanak pušenja, medikamentozna terapija, inhalaciona terapija, terapija kisikom i fizikalna terapija. Prioritet u zbrinjavanju bolesnika s KOPB-om su postupci koji usporavaju progresiju bolesti, smanjuju egzacerbacije, sprečavaju pojavu lokalnih i sustavnih komplikacija te smanju smrtnost. Kronična opstruktivna bolest pluća značajno smanjuje kvalitetu života bolesnika i često onemogućuje normalno aktivan život. Dobro i pravovremenim uočavanjem problema, kvalitetno isplaniranim i provednim intervencijama te edukacijom, dajemo pacijentu priliku da iskoristi sve svoje potencijale kako bi što prije postigli određeni stupanj samostalnosti te ga aktivno uključili u životne aktivnosti.