Omfalokela je jedna od najčešćih malformacija koje se pojavljuju u predjelu prednje trbušne stijenke, učestalost je oko 1:5 000 rođenih. Dramatična je izgleda – dio trbušnih organa smješten je u vreći na abdomenu, najčešće prolabiraju crijeva, a uz njih se mogu naći jetra, slezena, želudac i drugi organi. Oko polovine djece s omfalokelom ima pridodane anomalije te je prognoza kod takvih pacijenata lošija, shodno navedenom, smrtni ishod je učestaliji. Rizični čimbenici koji doprinose nastanku defekta na trbušnoj stijenci nisu posve razjašnjeni. Smrtnost djece s navedenim defektom nekoć je bila značajno veća, a njenom smanjenju doprinijele su nove operativne tehnike, parenteralna prehrana i druge inovacije iz područja medicine. Detekcija omfalokele je prenatalna, uglavnom uz pomoć ultrazvučne dijagnostike i mjerenjem razine alfa-fetoproteina u serumu majke. Druge dijagnostičke metode uz pomoću kojih se može otkriti omfalokela su; razina enzima acetilkolinesteraze i magnetska rezonanca. Prilikom poroda detektira se omfalokela samo kod onih rodilja čija trudnoća nije bila pod nadzorom liječnika, u ostalim slučajevima defekt je otkriven ranije. Novorođenče s omfalokelom spada u rizičnu skupinu podložnu hipovolemiji, hipotermiji i infekcijama. Intervencije koje provode medicinske sestre moraju biti usmjerene prevenciji tih stanja. Postoji nekoliko načina liječenja omfalokele, osnovna podjela je neoperativna i operativna metoda zbrinjavanja malformacije, sa dvije mogućnosti operativne tehnike - primarna rekonstrukcija i postupna repozicija organa. Svaka od metoda ima svoje prednosti i nedostatke te se preporučaju ovisno o težini malformacije, pri tome je uglavnom važno je li omfalokela mala ili velika, te ima li pridružene anomalije ili je bez njih. Medicinska sestra je uključena u cjelokupan proces zbrinjavanja novorođenčeta s omfalokelom; ona započinje edukaciju roditelja prije djetetova rođenja, provodi intervencije u svrhu zbrinjavanja novorođenčeta nakon poroda, uključena je u preoperativne i postoperativne postupke, a tijekom cjelokupnog oporavka djeteta ohrabruje i podržava roditelje. Pri kraju hospitalizacije educira roditelje o prehrani i njezi novorođenčeta koju je potrebno provoditi u obiteljskom domu.