Koljeni zglob, kao najveći i najsloženiji zglob ljudskog tijela ujedno je i najpodložniji ozljedama. Ozljede često nastupaju pri radu, u prometu, a najučestalije su u sportskim aktivnostima. Mehanička ozljeda je pojedinačna trauma uzrokovanu djelovanjem pojedinačne primijenjene sile, a jedna od najučestalijih je ruptura prednjeg križnog ligamenta (rupturo anterior cruciate ligament- ACL). Uzroci su razni faktori kao što je velika brzina pokreta, torzije, te velike vrijednosti akceleracije i deceleracije. Način liječenja može biti konzervativan ili se provodi operacijski zahvat rekonstrukcije ACL-a, a ovisi o stupnju ozljede te pacijentovim zahtjevima i pedispozicijama. Liječenje bi trebalo biti individualno i prilagođeno za potrebe svakog pacijenta pojedinačno. Prepoznavanje bolesnika sa niskim i visokim rizikom progresije oštećenja ACL-a je od temeljne važnosti jer daje smjernice za odabir optimalnog tretmana. Fizioterapijskom intervencijom nastoji se vratiti funkcija koljena kako bi se pacijent mogao vratiti svojim svakodnevnim i sportskim aktivnostima na razini na kojoj je bio prije ozljede, a dijeli se na predoperativnu i postoperativnu rehabilitaciju. U predoperativnoj intervenciji cilj smanjiti bol i oteklinu, zatim održavati opseg pokreta u zglobu koljena koliko god je to moguće te održavati jakost i izdržljivost muskulature uz održavanje funkcionalnih sposobnosti. S postoperativnom rehabilitacijom kreće se prvi dan nakon samog zahvata, a provodi ju se kroz 6 faza kroz koje se postiže potpuni povratak funkcije koljena, neuromuskularne kontrole, snage i izdržljivosti mišića. Na početku rehabilitacije se koriste pasivne vježbe kako bi se postepeno vratio opseg pokreta u koljenu, a s vremenom se kreće sa aktivnim vježbama za povrat snage mišića. Nakon nekog vremena počinu se izvoditi proprioceptivne vježbe, pa vježbe s otporom, a na kraju i pliometrijske vježbe. Postepeno se uvode i aerobne vježbe, kao što su sobni bicikl, šetnja i na kraju trčanje. Nakon provedene intervencije slijedi evaluacija cijelog fizioterapijskog procesa kako bi se utvrdila uspješnost istog. Evaluiraju se već provedene dijagnostičke metode objektivne procjene: funkcionalni testovi, procjena propriocepcije, povratak aktivnostima te procjena boli i mišićne snage.