Beta-glukani su polisaharidi pronađeni u staničnim stijenkama bakterija, kvasaca, gljiva, algi, biljaka itd. (ječam i zob, a mnogo manji stupanj u raži i pšenici, u količinama od oko 7%, 5%, 2% i manje od 1%). Razlike između topivih i netopivih beta-glukana značajne su u odnosu na primjenu, način djelovanja i ukupnu biološku aktivnost. Sve više znanstvenih istraživanja pokazuje da beta-glukani promiču zdravlje na nekoliko važnih načina. Beta-glukani su proučavani zbog hipokolesterolemijskih učinaka; ovi mehanizmi uključuju: smanjenje intestinalne apsorpcije kolesterola i žučnih kiselina vezanjem na glukane, fermentaciju crijevnim bakterijama na masne kiseline kratkog lanca itd. Nekoliko je studija također pokazalo da zobeni beta-glukani smanjuju glikemijski i inzulinski odgovor. Beta-glukani povoljno djeluju na kardiovaskularni sustav. Osim toga, beta-1,3-glukani poboljšavaju obrambeni imunološki sustav pojačavajući sposobnost makrofaga, neutrofila i prirodnih stanica ubojica da odgovore na široku paletu izazova kao što su bakterije, virusi, gljivice i paraziti. Posebno je važan pozitivan učinak beta-glukana pri liječenju pacijenata oboljelih od raka. Konačno, postoji obnovljeni interes za potencijalnu korisnost beta-glukana kao radioprotektivnog lijeka za kemoterapiju, radijacijsku terapiju i nuklearne opasnosti, posebice zato što se beta-glukani mogu koristiti kao tretman i kao profilaksa.