Djeca rođena prije termina, od 22. do 37. tjedna gestacije, u mnogo čemu zaostaju za djecom rođenom u terminu. Njihov organizam nije dovoljno razvijen kako bi podnio uvjete izvan maternice. Dijete rođeno prije termina se razlikuje po izgledu od djece rođenih u terminu, jer nije u potpunosti razvilo sve sustave, što rezultira rizikom za nastanak raznih zdravstvenih problema. Što je dijete ranije rođeno veći je rizik od nastanka komplikacija, stoga nedonošče odmah nakon poroda zahtijeva intenzivnu njegu i liječenje. Dijete se stavlja u inkubator kako bi mu se omogućio nesmetan rast i razvoj u uvjetima što sličnijim onima unutar maternice. Fizioterapija nedonoščadi započinje već u jedinici intenzivnog liječenja. Provode se postupci koji stimuliraju normalan neuromotorni razvoj i respiratorna terapija kako bi olakšala djetetu samostalno disanje te spriječila i umanjila respiratorne komplikacije. Nakon izlaska iz jedinice intenzivnog liječenja fizioterapija se nastavlja u obliku raznih postupaka procjene novorođenčeta i rane intervencije. Cilj procjene je uvid u poteškoće djeteta, kako bi se postavili primjereni ciljevi i odabrali odgovarajući postupci intervencije. Procjena se sastoji od subjektivnog dijela u kojem se prikupljaju podaci o novorođenčetu i objektivnog dijela u kojem se provodi opservacija i pregled djeteta te se izvode testovi. Neki od testova procjene koji se izvode su: kineziološka dijagnostika po Vojti, procjena spontanih pokreta, Premie Neuro, Test of Infant Motor Performance, Gross Motor Function Measure, Bayley Infant Neurodevelopmental Scale i Alberta Infant Motor Scale. Nakon izlaska nedonoščeta iz bolnice fizioterapijska intervencija se nastavlja s ciljem poticanja zdravlja djeteta, minimiziranja razvojnog kašnjenja, liječenja postojećih teškoća, sprječavanja funkcionalnog pogoršanja i promicanja interakcije roditelja i djeteta. Neki od intervencijskih metoda su Vojta neurorazvojni koncept, neurorazvojni tretman po Bobathu te postupci pozicioniranja i ponašanja s djetetom, terapija senzoričke integracije i terapija hranjenja. Veliku ulogu imaju roditelji u poticanju neuromotornog razvoja djeteta, jer dijete s njima provodi najviše vremena, stoga je važna edukacija roditelja o postupanju s djetetom