Pervazivni razvojni poremećaji obuhvaćaju veliku i etiološki različitu skupinu poremećaja koja se javljaju u ranoj dječjoj dobi. Svim tim poremećajima možemo pripisati tri zajednička simptoma: poremećaj socijalne interakcije, poremećaj verbalne i neverbalne komunikacije te ograničene interese i stereotipne radnje (1). Kao takvi, oni znatno utječu na socijalni, kognitivni, emocionalni razvoj te razvoj govora i komunikacije. Budući da je autizam postao jedan od prevladavajućih problema promatran u društvu, intervencija i programi za poboljšanje kvalitete života osoba s autizmom su sve brojniji (20). Broj djece koji imaju dijagnosticiran neki od pervazivnih razvojnih poremećaja je porastao u posljednjih 10 godina, a trenutno procijenjena prevalencija kreće se od 1 do 70 na 10 000 ovisno o veličini uzorka i dijagnostičkim kriterijima (1, 20). S ovakvim povećanjem broja slučajeva pervazivnih razvojnih poremećaja, velike su potrebe za tretmanima i programima koji učinkovito djeluju na okupacijsko izvođenje i sudjelovanje u zajednici (20). Jako je važno da se intervencija započne što ranije i što intenzivnije uz suradnju stručnjaka i obitelji kako bi se postigli maksimalni rezultati. Cilj ovog završnog rada je opisati pervazivne razvojne poremećaje sa svim svojim obilježjima i glavnim simptomima, prikazati prevalenciju poremećaja te dijagnostičke postupke koji se koriste od najranije dobi u svrhu boljeg razumijevanja najčešće korištenih terapijskih postupaka u radu s djecom. Također, jedan dio rada pripada i radnoj terapiji, struci koja je sve više cijenjena i prepoznata kao dobar izbor kada su u pitanju senzorne poteškoće i poteškoće sa obavljanjem svakodnevnih aktivnosti.