Autizam je pervazivni razvojni poremećaj, a riječ autizam dolazi od grčke riječi authos što znači sam. Izraz je prvi put u psihijatriju uveo švicarski psihijatar Eugen Bleuler 1911. godine, a isti taj izraz upotrijebio je američki dječji psihijatar Leo Kanner 1943. godine kada je opisao težak psihički poremećaj u djece koja su izgledala tjelesno zdrava, ali su pokazivala teške poremećaje u razvoju govora i komunikacije, te čudne igre i pokrete. Prevalencija autizma se naglo povećava, neki autori to nazivaju „epidemija autizma“. Prema najnovijim podacima ukoliko porast autizma se ne zaustavi, kroz nekoliko desetljeća predviđa se da će jedno od dvoje djece imati poremećaj iz autističnog spektra. Točan uzrok ovog poremećaja nije otkriven, ali trenutno se smatra kako je etiologija multikauzalna. Većina uzroka koji se povezuju sa nastankom autističnog poremećaja kao što su unos štetnih tvari iz okoline putem hrane, vode, konzumiranja alkoholnih pića i opojnih sredstava, infektivnih bolesti tijekom trudnoće i slično može se spriječiti. Iz tog razloga bitna je edukacija ljudi, posebice mladih koji se pripremaju na roditeljstvo. U ovom radu opisani su simptomi autističnog poremećaja i dob u kojoj se pojavljuju. Ti podaci su vrlo važni za zdravstvene djelatnike iz razloga što bi oni trebali prepoznati simptome kod djeteta i uputiti roditelje na dijagnostiku. Rana dijagnostika je važna iz razloga ukoliko dijete ranije krene na tretmane rane intervencije, mogućnosti za napredak su veće. Jednako tako i njegovo funkcioniranje u zajednici koje je vrlo važno za njegov osobni napredak i doprinos zajednici. Iz tog razloga u Republici Hrvatskoj postoji probir koji se radi kada dijete dolazi na pregled ili cijepljenje kod liječnika, međutim istraživanja su pokazala kako se taj probir ne radi dovoljno efikasno. Takvi propusti u sustavu smanjuju mogućnost rane intervencije, što šteti pojedincu, obitelji i cijeloj zajednici.