Najveći problemi osoba s perceptivnim oštećenjima, u ovom slučaju gluhih, slijepih i gluhoslijepih osoba, su komunikacija i kretanje što ih često ograničava u neovisnom obavljanju aktivnosti svakodnevnog života. Nadalje, neprihvaćanje osoba s perceptivnim oštećenjima u društvu te stigmatizacija, onemogućavaju socijalizaciju i zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba, kao što su potreba za pripadanjem, samopoštovanjem, samoaktualizacije. Drušvo treba biti empatično prema osobama s perceptivnim oštećenjima te dozvoliti da budu aktivne u društvu i iskoriste svoje mogućnosti. Teškoće u davanju i primanju informacija česti su uzrok izolacije. Izolacija dovodi do narušavanja zdravlja što rezultira često većom potrebom za zdravstvenom zaštitom. Stoga, empatija društva pomaže u razumijevanju potreba i poteškoća gluhih, slijepih i gluhoslijepih osoba. Senzibilizacija društva za potrebe osoba s perceptivnim oštećenjima pomaže im i potiče da iskoriste svoje sposobnosti i talente i budu korisni društvu jednako kao i čujuće i videće osobe. Iz tog razloga potrebna je edukacija i informiranje društva o potrebama i poteškoćama osoba s perceptivnim oštećenjima kako bi se društvo senzibiliziralo i bilo konstantna podrška te omogućilo osobama s oštećenjima vida i sluha integraciju u društvo. Stoga je cilj skrbi o osobama s perceptivnim oštećenjima usmjeren na postizanje što veće samostalnosti u cilju bolje kvalitete života.