Ovo istraživanje provedeno je s ciljem provjere postojanja depresivnosti i anksioznosti kod pacijenata s hematološkim zloćudnim bolestima te procjene njihovog stupnja, kao i utvrđivanjem potreba za psihološkom podrškom. Kako su to pacijenti koji su liječeni kemoterapijom i/ili transplantacijom krvotvornih matičnih stanica te zbog toga imaju dugu hospitalizaciju, nuspojave liječenja, prolaze iskustvo zaštitne izolacije s vrlo malo socijalnog kontakta, htjelo se ispitati da li postoji potreba za stručnom psihološkom podrškom, detektirati depresiju i anksioznost te kod zdravstvenih djelatnika koji rade s takvim pacijentima osvijestiti psihološka proživljavanja pacijenata te sukladno tome važnost za skrb psihološkog i socijalnog funkcioniranja oboljelih tijekom hospitalizacije. U obradu podataka uključeni su rezultati 94 ispitanika (49 muškaraca i 45 žena), prosječne dobi 58,56 godina u rasponu od 25 do 82 godine. Uključeni su pacijenti koji su se u vrijeme provedbe istraživanja liječili na Odjelu kliničke hematologije, Odjelu za transplantaciju krvotvornih matičnih stanica i intenzivne kemoterapije i Dnevnoj bolnici Zavoda za hematologiju Klinike za unutarnje bolesti u Kliničkoj bolnici "Merkur". 47-ero ih se liječilo u Dnevnoj bolnici, odnosno ambulantno, 34-ero na Odjelu kliničke hematologije te 13 na Odjelu za transplantaciju krvotvornih matičnih stanica i intenzivne kemoterapije. Primijenjeni su HADS (Hospital Anxiety and Depression Scale), Termometar stresa te upitnik sastavljen za potrebe ovog istraživanja. Relativno visoka učestalost ispitanika sa povišenim rezultatom na HADS skali i Termometru stresa upućuje da postoji potreba za identifikacijom onih pacijenata koji ipak imaju potrebu za stručnom podrškom. Što se tiče područja koja za ispitanike predstavljaju stres, pokazalo se da ispitanike najčešće muče skupine emocionalnih (na primjer strahovi, nervoza i tuga) i fizičkih problema (poteškoće na tjelesnom planu). Također, utvrđeno je da spol i način liječenja nisu značajno povezani s razinom depresivnosti i anksioznosti. Nadalje, željelo se provjeriti kakav je odnos između dobi hospitaliziranih ispitanika i razine izraženosti simptoma anksioznosti i depresije. Pokazalo se da nema značajne korelacije između rezultata na HADS skali za simptome anksioznosti. Međutim, što je viša dob, odnosno što su ispitanici stariji, izraženiji su simptomi depresivnosti. Što se tiče podrške koja je dostupna i podrške koja je potrebna pacijentima, pokazalo se da je zdravstveno osoblje senzibilizirano za potrebe pacijenata koje se tiču dobivanja savjeta i informacija o liječenju, gotovo 80% ispitanika raspolaže osnovnim savjetima. Ipak, postoji veliki nesklad u dostupnosti zdravstvenog osoblja, osobito liječnika, za razgovor o bolesti, u odnosu na želje pacijenata. Također, pokazalo se da bi oboljele osobe željele više razgovarati o svojim problemima s bračnim partnerima te da jedan manji broj iskazuje potrebu za razgovor sa psihologom ili svećenikom. Preporučuje se dodatna razrada kriterija identifikacije osoba koje su u posebno ranjivom stanju i trebaju dodatnu podršku.