Leukemije su maligne bolesti hematopoetskog sustava koje zahtjevaju kompleksno liječenje pa samim time i kompleksnu zdravstvenu skrb kod bolesnika oboljelih od leukemija. Najvažnija zadaća medicinski sestara kod zbrinjavanja takvih bolesnika je suportivna skrb i sprječavanje komplikacija koje su posljedica liječenja. Leukemije imaju nekoliko podjela. Prema vremenu trajanja dijele se na akutne i kronične, a prema tipu zloćudnih stanica na limfocitne i mijeloidne. Akutne leukemije su građene od nezrelih stanica (''blasta''). Kod akutnih leukemija od iznimne je važnosti brzo postavljanje dijagnoze jer ako se ne liječi bolesnici brzo umiru. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike, laboratorijskih pretraga, aspiracijom koštane srži i biopsijom kosti. Kod odraslih se najčešće javlja AML i CLL, a kod djece ALL.(1) Cilj liječenja akutnih leukemija je postizanje remisije kod bolesnika. Liječenje se sastoji od citostatske terapije, transplantacije koštane srži, transfuzije krvi i krvnih derivata te radijacije (zračenja). Komplikacije svih leukemija su infekcija, krvarenje, renalna insuficijencija, anemija, limfoadenopatija, sindrom lize tumora. Kod bolesnika koji su na kemoterapijama često se javlja mučnina, povraćanje, alopecija, oštećenje sluznice usne šupljine, neutropenija, trombocitopenija. Uloga medicinske sestre je od velike važnosti kako za pacijenta tako i za njegovu obitelj. Sestra mora biti podrška pacijentu, provoditi edukaciju o novonastaloj životnoj situaciji, a to zahtjeva znanje i posebne vještine. Najčešće je kod bolesnika medicinska sestra najvažnija osoba kojoj izražavaju svoje strahove vezane uz bolest i njezino liječenje zato sestra mora imati razumijevanja za sva pacijentova pitanja, ohrabrivati ih u procesu liječenja i učiniti sve kako bi umanjile ili spriječile komplikacije koje se javljaju kod liječenja. Uloga medicinske sestre ne prestaje ni nakon otpusta pacijenta iz bolnice.