Osteoporoza je bolest koju karakterizira smanjenje mineralne gustoće kostiju i gubitak koštane strukture što rezultira krhkim kostima i većim rizikom od prijeloma. Oštećenja koja nastaju na koštanom sustavu dovode do smanjenja mišićne i zglobne funkcije, što zatim dovodi do poteškoća s održavanjem balansa i posljedičnim padom. Uzrok pada kod osoba s osteoporozom je obično kompleksna kombinacija bioloških i socio-ekonomskih faktora te fizičkog okruženja. Posljedice slučajnog pada su, osim tjelesnih ozljeda i straha od ponavljanja pada, smanjenje samoefikasnosti dovode do izbjegavanja aktivnosti i gubitka samopouzdanja. Fizioterapijski proces s ciljem prevencije pada kod osoba s osteoporozom sastoji se fizioterapijske procjene i intervencije. Fizioterapijska procjena sastoji se od uzimanja anamneze, provođenje postupaka inspekcije, palpacije i funkcionalnog testiranja. Fizioterapijska intervencija je usmjerena smanjenju i uklanjanju oštećenja i ograničenja koja povećavaju rizik od pada. Fizioterapeut provodi fizioterapijske postupke, terapijske vježbe, u cilju poboljšanja balansa i prevencije pada i ozljeda povezanih s njim. Važna komponenta fizioterapijske intervencije uz terapijsko vježbanje je informiranje i savjetovanje pacijenata o zdravim životnim navikama, rizičnim faktorima za padove i korištenju pomagala za hod. Terapijski ciljevi su dosegnuti ukoliko su oštećenja i ograničenja maksimalno moguće smanjena.