Štitnjača je relativno mala endokrina žlijezda smještena u vratnoj regiji koja izlučivanjem svoja dva hormona, trijoditironina T3 te tiroksina T4 utječe na rad skoro svih organa u ljudskom organizmu. Često je zahvaćena patološkim procesima; većinom se radi o čvorovima. Dobroćudni čvorovi nalaze se kod strume, upalnih bolesti štitnjače ili se jednostavno radi o dobroćudnom tumoru, iako postoje i zloćudni procesi od kojih su najčešći epitelni tumori (karcinomi). Svi maligni, a i veliki broj benignih procesa štitnjače liječe se kirurški, s ciljem odstranjenja patološkog procesa. Uobičajeni terapijski postupak kod dijagnoze karcinoma štitnjače je totalna tireoidektomija, koja predhodi radiojodnoj ablaciji, odnosno uništenju rezidualnog tkiva štitnjače koje je zaostalo nakon kirurškog zahvata. Ablacija se provodi uz radioakivni jod 131 u visokim dozama. Unatoč tome što je jod-131 jedan od radionuklida s najdužom upotrebom u kliničkoj nuklearnoj medicini, oko njegove primjene kod bolesnika s diferenciranim karcinomom štitnjače postoji još uvijek niz otvorenih pitanja, kako u pogledu primjene kod bolesnika niskog rizika, tako i u pogledu optimalne doze aktivnosti za ablaciju ostatnog tkiva štitnjače poslije tireoidektomije. Terapijsko ozračivanje bolesnika treba biti na najnižoj razini, koja istovremeno jamči postizanje maksimalnog terapijskog učinka u ciljnom organu.