Dijagnoza zloćudne bolesti izaziva intenzivnije psihološke reakcije nego bilo koja druga bolest. Zadaća interdiscipliniranog tima u liječenju onkoloških pacijenata je unaprijediti kvalitetu života nakon dijagnosticiranja bolesti, poboljšati suradnju i toleranciju na terapijski tretman, umanjiti moguće psihološke komplikacije kod pacijenta, ali i članova obitelji. Poboljšanje psihološkog stanja pomaže samom pacijentu i poboljšava kvalitetu njegovog života. Za uspjeh liječenja značajnu ulogu imaju psihološki faktori, a ne samo početna klinička slika i terapija. Psihoonkologija je usmjerena na humanu stranu skrbi za bolesnika oboljelog od maligne bolesti, a područje njezina djelovanja su emocionalna reakcija na malignu bolest i liječenje te psihološki i bihevioralni faktori. Psihološki odgovori na malignu bolest uključuju promjene u ponašanju, fizičkom stanju, psihološkom zdravlju i društvenoj interakciji. Melanom je zloćudni tumor pigmentnih stanica kože i sluznica. Melanom je jedan od najagresivnijih tumora u čovjeka i ima najbržu rastuću incidenciju od svih zloćudnih tumora. Glavni čimbenik u etiopatogenezi melanoma je izloženost ultraljubičastom zračenju. Glavno kliničko obilježje je pigmentirana promjena koja podrazumijeva promjenu u boji, obliku, rubovima i veličini pigmentiranih lezija. Mnogi oboljeli od malignog melanoma osjećaju visok stupanj ranjivosti i straha, pate od osjećaja gubitka kontrole te depresije i anksioznosti. Depresija se javlja kao jedna od psiholoških reakcija na melanom i povezana je sa slabijom kontrolom boli, lošijom suradljivošću i manjom željom za terapijom. Anksioznost je normalan odgovor koji se pojavljuje s dijagnozom zloćudne bolesti. Anksioznost je reakcija na prijetnju, a maligni melanom je prijeteća situacija. Kvaliteta života ovisi o utjecaju različitih čimbenika, poput osobnih, društvenih i medicinskih čimbenika te stresa. Psihološki stres može imati ne samo utjecaj na nastajanje i negativni ishod tumora, već može djelovati i u od predobrani od maligne bolesti. Kako bi se lakše suočavali s različitim psihološkim reakcijama, pacijenti stvaraju vlastite predodžbe o malignoj bolesti te stvaraju vjerovanja o tome što je uzrokovalo bolest, koliko će ona dugo trajati, te u kojoj se mjeri ona može liječiti i kontrolirati.