Parkinsonova bolest je kronični, sporo progresivni, neurodegenerativni poremećaj koji je karakteriziran: bradikinezijom, tremorom u mirovanju, rigiditetom i posturalnim poremećajem. Uzrok Parkinsonove bolesti nije poznat. Točnih podataka o broju oboljelih u Republici Hrvatskoj nema, ali se smatra da on iznosi između 15 i 20 000. Dijagnoza se postavlja temeljem kliničkog statusa oboljelog i pozitivnog „levodopa testa“. Liječenje je individualno i simptomatsko. Ono ne sprečava progresiju bolesti, ali je usporava i utječe na kvalitetu života oboljelih. Farmakološko liječenje je „zlatni standard“, a kombinira se uz fizioterapiju, različitim metodama liječenja. Kod oboljelih od Parkinsonove bolesti javljaju se značajni problemi iz domene fizioterapije. Fizioterapijom se oboljelima pomaže da zadrže maksimalnu moguću razinu pokretljivosti, aktivnosti i neovisnosti. Fizioterapijska procjena je sastavni dio fizioterapijskog procesa. Bazira se na subjektivnom i objektivnom prikupljanju podataka o bolesniku. Subjektivni podatci o bolesniku se prikupljaju metodom intervjua. Objektivni podaci se prikupljaju iz medicinske dokumentacije, fizioterapeutskim pregledom bolesnika, objektivnim terapijskim mjerenjima i odgovarajućim standardiziranim testiranjima. Fizioterapeut u pregledu bolesnika koristi opservaciju i palpaciju kao metode prikupljanja podataka. Objektivnim mjerenjima utvrđuje obim pokretljivosti zglobova, temperaturu, postojanje i stupanj tremora. Od standardiziranih testova koriste se testovi za procjenu: mišićne funkcije, balansa i posture te specifični testovi za Parkinsonovu bolest. Fizioterapijska procjena se provodi inicijalno, u početku fizioterapijskog liječenja, a kasnije se mora provoditi sistematično i stalno. Povećanjem broja osoba starijih od 65 godina u populaciji otvara se pitanje dostatnosti broja fizioterapeuta educiranih za rad s oboljelima od Parkinsonove bolesti.