Provođenje svakodnevnih aktivnosti na radnom mjestu fizioterapeuta dovodi do razvoja ozljeda mišićno-koštanog sustava što je postalo učestali javnozdravstveni problem. Cilj ovog završnog rada je pregledom literature sažeti i interpretirati učestalost pojave, rizične faktore i vrste ozljeda mišićno-koštanog sustava na radnom mjestu fizioterapeuta te na posljetku i intervenciju. Više od 90% fizioterapeuta je najmanje jednom osjetilo simptome ili zadobilo ozljedu mišićno-koštanog sustava tijekom života. Učestalost ozljeda mišićno-koštanog sustava kod fizioterapeuta je najčešća tijekom prvih pet godina radnog iskustva te tijekom studija. Također, ženski fizioterapeuti imaju veću učestalost ozljeda od muških. Najčešće mjesto pojavljivanja ozljeda su slabinski i vratni dio kralježnice, rameni i ručni zglob te zglob palca. Područje pojave ozljede ovisi o radnom mjestu fizioterapeuta, broju pacijenata tijekom dana kao i o postupcima koji se svakodnevno provode u fizioterapijskoj intervenciji. Najčešće ozljede mišićno-koštanog sustava kod fizioterapeuta su sindromi prenaprezanja mišićno-koštanog sustava, degenerativne promjene zglobova, cervikalni sindromi, bol u donjem dijelu leđa i oštećenja međukralježničnog diska. Fizioterapijska intervencija za ozljede mišićno-koštanog sustava provodi se direktnom fizioterapijskom intervencijom za specifičnu ozljedu. Osim direktne fizioterapijske intervencije provode se i metode prevencije kako bi se spriječila pojava simptoma, a na posljetku i ozljede mišićno-koštanog sustava.