Multipla skleroza je jedna od najčešćih neuroloških oboljenja današnjice. Popraćena je tjelesnim onesposobljenostima u različitom stupnju, a utječe i na psihičku stabilnost svakog pojedinca te tako kontinuirano narušava kvalitetu života oboljelih, ali i njihovih obitelji. Multipla skleroza je bolest odraslih, najčešće mladih osoba (20-40 godina). Ubraja se u najčešća neurološka oboljenja. Progresija bolesti je nepredvidiva, etiologija nejasna. Smatra se da ju uzrokuje više čimbenika. Najprihvaćenija je teorija da je multipla skleroza uzrokovana kombinacijom djelovanja nekoliko različitih čimbenika kao što su genetska predispozicija, okolina i izloženost virusu tijekom djetinjstva. Što se tiče rasprostranjenosti, za ovu je bolest karakteristična zemljopisna distribucija zona rizika što znači da učestalost bolesti opada približavanjem ekvatoru. U kliničkoj slici multipla skleroza pokazuje veliku raznolikost simptoma. Ovisno o lokalizaciji demijelinizacijskih lezija dolazi do pojave raznolikih neuroloških ispada poput parestezija, hipoestezija, motorne slabosti, vidnih smetnji, dvoslika, poremećaja koordinacije i dr. Simptomi multiple skleroze su dosta varijabilni i promjenjivi. Kod većine bolesnika simptomi će biti u kombinaciji s pogoršanjem bolesti. Kako će se koji simptom javiti ovisi prvenstveno o tome koji je dio mozga zahvaćen. Prva pojava kliničkih simptoma koji upućuju na multiplu sklerozu označava se dijagnozom klinički izolirani sindrom koji se najčešće nakon nekog vremenskog perioda razvojem novog karakterističnog simptoma dijagnosticira kao multipla skleroza. Kod većina bolesnika često su prisutne i psihičke smetnje. Većina bolesnika u početku odbija prihvatiti činjenicu da su oboljeli od ove teške i progresivne bolesti. Kod mnogih bolesnika u početku bolesti se javlja depresivnost, emocionalna nestabilnost, žalosno raspoloženje i razdražljivost. Poremećaji koji se mogu pojaviti su: halucinacije, poremećaj raspoloženja, poremećaj mišljenja, euforija, iritabilnost, depresija i dr. Osjećaj umora, malaksavosti i iscrpljenosti kod bolesnika s multiplom sklerozom može utjecati na opći tjelesni status, a smetnje u terapijskom procesu se mogu iskazati na emotivnom planu, gdje se one iskazuju kroz negativne reakcije. Rehabilitacijski proces kod osoba sa multiplom sklerozom i sa složenim psihološkim problemima zahtijeva pažljivo planiran i integriran program. Brojni problemi kod oboljelih od multiple skleroze, koju prate psihološki problemi, zahtijevaju suradnju više različitih zdravstvenih djelatnika, suradnika u zdravstvu i nezdravstvenih djelatnika, koji djeluju kao tim profesionalaca. Rehabilitacijska uloga pojedinih članova tima mora biti tako koordinirana da se svi članovi tima slažu oko rehabilitacijske procjene, rehabilitacijskih postupaka – intervencija i evaluacije rehabilitacije, tj. Oko rehabilitacijskog procesa. Rehabilitacija je izuzetno važan dio oporavka, u kojem se bolesniku pomaže da sačuva I ponovno stekne sposobnosti koje će mu omogućiti veću samostalnost u svakodnevnom životu. Cilj provođenja rehabilitacije oboljelog s multiplom sklerozom je maksimalno očuvanje ili oporavak tjelesne, psihičke I društvene funkcije bolesnika. Psihosocijalna pitanja su veoma važna u rehabilitaciji kod osoba sa multiplom sklerozom. Postoje brojne studije koje izvještavaju o utjecaju supružnika, obitelji, pa i bolesnikove psihološke strukture, u određivanju i planiranju završetka bolničke medicinske rehabilitacije.