Radijalni epikondilitis je jedan od najčešćih sindroma prenaprezanja, nastao kao posljedica niza uzastopnih mikrotrauma. Glavni simptom radijalnog epikondilitisa je bolnost u području lateralnog epikondila lakta pri pokretima prstiju šake ili ručnog zgloba. Od boli blagog intenziteta progredira do stalne boli koja u potpunosti onemogućuje aktivnost. Smanjen je opseg pokreta i snaga šake. Bolesnici se žale na nemogućnost podizanja lakših predmeta te boli prilikom okretanja ključa u bravi, što većina pacijenata ne može izvesti. Često se pojavljuje kod sportaša, ali se javlja i u nekim zanimanjima gdje imamo ponavljane pokrete. Najčešće se pojavljuje u dobi od 30 do 50 godine kao profesionalna bolest ljudi koji provode radno vrijeme za računalom, kuhara, zubara, kirurga i drugih profesija gdje se pojavljuje česta kontrakcija supinatora i ekstenzora šake i prstiju. Duže trajanje bolesti dovodi do slabosti mišića i tetiva podlaktice. To otežava liječenje te smanjuje šansu za potpuno izlječenje. Zbog toga je potrebno pravovremeno postaviti dijagnozu i započeti liječenje pri pojavi prvih simptoma. Procjena radijalnog epikondilitisa započinje subjektivnim pregledom tijekom kojeg se prikupljaju informacije od bolesnika. Zatim se tijekom objektivnog pregleda procjenjuje bol, opseg pokreta, procjena onesposobljenosti i specifični testovi i upitnici. U prvoj fazi liječenja preporučuje se strogo mirovanje uz primjenu imobilizacijske udlage, krioterapija koja pospješuje cirkulaciju i ima analgetski učinak.U drugoj fazi liječenja uz krioterapiju, provode se individualne vježbe koje uključuju vježbe istezanja, izotoničke i izometričke vježbe. Primjena elektroterapije kao što su analgetske struje (TENS, IFS, DDS), magnet, laser te ultrazvuk. U trećoj fazi liječenja bolesnik se postupno vraća sportskim i svakodnevnim aktivnostima. Preporučuje se adekvatno provoditi vježbe istezanja i jačanja mišića, a pri većim naporima provesti zagrijavanje zahvaćene muskulature. Edukacija bolesnika ima značajnu ulogu u prevenciji i liječenju radijalnog epikondilitisa. Važno je kontinuirano provođenje fizioterapijskih vježbi kod kuće ili prije treninga. Preventivne mjere uključuju ergonomsku prilagodbu, ergonomsku edukaciju te zdravstvenu zaštitu.