Napretkom medicine sve se više pacijenata sa raznim dijagnozama stavlja na trajnu mehaničku ventilaciju. Otpustom kući takovih pacijenata se uvelike rasterećuje zdravstveni sektor. Osoba na trajnoj mehaničkoj ventilaciji predstavlja veliki izazov za čitavi multidisciplinarni tim. Da bi pružili osobi na mehaničkoj ventilaciji što kvalitetniju skrb a time i omogućili i kvalitetniji život potrebna je kontinuirana edukacija. Tijekom hospitalizacije se bolesniku uvodi endotrahealna kanila i tada započinje edukacija. Samom pacijentu i obitelji treba prikazati i educirati ih što se sa trajnom mehaničkom ventilacijom u životu mijenja. Prvenstvenu važnost ima zbrinjavanje dišnih puteva koji je sastavni dio trajne mehaničke ventilacije. Za što kvalitetniji život važna je dobra edukacija o higijeni usne šupljine, važnost hranjenja i prehrane te prevencija dekubitusa. Osoba na mehaničkoj ventilaciji zbog traheotomije ima oštećenu verbalnu komunikaciju i tu primjenjujemo razne tehnike i pomagala za što lakše komuniciranje. U zajednici osoba na trajnoj mehaničkoj ventilaciji ima patronažnu sestru u ulozi menadžerke koja organizira i planira potpunu skrb. Također je potrebna dobra suradnja prvenstveno osobe na mehaničkoj ventilaciji, obiteljskih skrbnika te svih razina zdravstvenog sektora. Sve zajedno naučeno i primijenjeno na najvišoj razini čini osobi na mehaničkoj ventilaciji život puno kvalitetnijim.