Početci radioterapije sežu još od kraja 19. stoljeća, u sve ove godine radioterapija je postala neizostavan dio medicine. Radioterapija je upotreba ionizirajućega zračenja u svrhu liječenja zloćudnih te ponekad i dobroćudnih bolesti. S napretkom tehnologije napredovala je i radioterapija. Današnji cilj radioterapije je što više uništiti tumorsko tkivo, ali poštedjeti i očuvati okolno zdravo tkivo koje je važno za funkcioniranje pacijenta. Razvojem 2D i 3D radioterapije povećava se učinkovitost lječenja i povećava se zaštita okolnih zdravih struktura. Radioterapijskom postupku prethodi dugotrajno planiranje, jer je svaki radioterapijski postupak potpuno individualnan za svaku pacijenticu i ovisi o više različitih faktora. Za odabir tehnike liječenja pa i same vrste radioterapije uvelike utječu veličina tumora, opće stanje pacijentice, stadij bolesti u kojem se pacijentica nalazi, ali i naravno želja pacijentice koja ima pravo na odabir svoje terapije. Prije početka radioterapije potrebno je napraviti CT simulaciju kako bi izrada plana, a kasnije i samo liječenje bili što precizniji i odgovarali pacjentici. Kod radioterapije je užasno važno da namještaj pacjenta bude uvijek jako precizan i svaki put isti kako nebi dolazilo do pogreški kod zračenja. Plan zračenja izrađuju medicinski fizičari koji paze da tumorsko tkivo dobije potrebnu dozu zračenja, ali isto tako da okolno tkivo bude pošteđeno koliko god je to moguće. Poštedu okolnog tkiva danas nam omogućava konformalna radioterapija. Svaki plan mora biti prihvačen od strane liječnika i fizičara. U procesu radioterapije bitnu ulogu ima i inženjer medicinske radiologije koji rukuje aparaturom kojom se izvodi planiranje i simulacija kao što su CT simulator, ali i kasnije aparaturom kojom se provodi terapija. Inženjer radiologije zadužen je za brigu o kontroli kvalitete i ispravnosti uređaja za zračenje, kao i o pravilnom namještaju pacijenta. Inženjer radiologije svakodnevno je u doticaju s pacijentom te je u mogućnosti prvi primjetiti učinke terapije kao i eventualne komplikacije terapije. Informacije i snimke dobivene pomoću stimulatora nužne su za određivanje granica tumorskog i normalnog tkiva, veličine tumora i određivanje vanjskih kontura bolesnika. Veličina i položaj tumorskog tkiva presudni su kod odabira 2D ili 3D radioterapije.